Zamisli
Zamisli da ima usne kao ja
kako bi takve ljubio usne?
Zamisli da imam oči kao ja
bi li podnio doline im puste?
Zamisli da ima dodir kao ja
bi li joj tijelo za dodir dao?
Zamisli da ima želje kao ja
da li bi joj ih ostvariti znao?
Zamisli da ima ime kao ja
no kako bi takvo volio ime?
Zamisli da ima smijeh kao ja
da li bi se meni smijala njime?
Zamisli da ima pogled kao ja
a ne poznaje tvoje duše zime.
Zamisli da tebe ljubi kao ja...
... ne, samo to ne smije...
(all rights reserved ADC)
Tako su kratki postali dani... jeste li vidjeli?
vraćam se kući iz škole i shvatim da je već suton... kad prije?
Ovo vrijeme prebrzo ide...
(edit nakon posjeta Didi)
E, sad... htjela bih ti reći još neke stvari, osim toga da je dan kratak, ali znam da te neke stvari već znaš. Ti to možeš pročitati iz moga glasa, svaki put kad izgovorim tvoje ime i iz svoje krivnje, svaki put kad izgovoriš moje.
Htjela bih ti reći, na primjer, kako je svaka moja ljubavna pjesma nastala pod jednim tvojim pogledom koji je trajao nekoliko sekunda.
Ja. Ti. Ono veliko stablo u botaničkom vrtu u Zagrebu. Sve zeleno. Proljeće.
Rekla sam ti da nema šanse da izgledaš niži nego što jesi. Bila sam ti tako blizu. I podignula sam pogled da bi samu sebe uvjerila da jesi toliko visok.
I tako. 3 sekunde. Jedan pogled. Tako mnogo pjesama.
I te oči me još dan danas progone. Plave kao more na jednoj plaži ovdje koju možda nikad nećeš vidjeti. Imaju i pijeska u sebi, jer to je pješčana plaža. I samo ona ima more te boje.
Ona i tvoje oči.
I 3 najdragocjenije sekunde moga života.
ostavi trag… (20) | printaj. | x | ^
