Ovo sada nema veze s tobom, Osobo. Nema veze. Ovo su samo moja sjećanja. Potaknuta nečime.

Diši.
Koliko ste puta čuli to? Udah, izdah, život, smrt. Diši. Koliko ste puta rekli nekome to? Jeste li ikada držal nečije tijelo u rukama i ponavljali tu jednu jedinu riječ. Tresli se od straha, gledali u oči toj osobi? Znate li koliko znači ta jedna jedina riječ? Ona je sve što stoji između vas i smrti. Famozne smrti. One smrti gdje ne dišete. Jeste li ikada nekome govorili da diše? Ljudi bi si to trebali govoriti umjesto svih onih fraza koje daju jedni drugima. Samo molba, naredba, želja, činjenica.... kako malo može biti sadržano u jednoj riječi.

Živi.
Tamne li strasti u toj rečenici, skrivenih želja, objesti i sebičnosti. Ruka sklopljenih u molitivi za jednog, naređenje za drugog, činjenica za trećeg... prljavih li misli iza jednog ''živi'', jadnih li kaljuža na dnu naših duša iz koje je izašla ta riječ. Što nam ona znači? Tražimo li to? Ili naređujemo? Ili prosimo život koji nose drugi u sebi? Zašto? Jer imamo koristi, ništa drugo. Zapovijed, ugovor sklopljen s vragom (ne, čovjekom), zapovijed da se živi.... zar nije isto što i ''diši''? Zar nije jednako pokvareno? Ali ne.. mi u tome vidimo viši cilj, ljubav, čežnju, život u samim korjenima.. Živjet ću zbog tebe! Koliko ste puta to rekli? Koliko ste puta slagali? S druge strane, koliko ste puta plakali u kutu svoje sobe, sklopljenih ruku, ponavljajući kroz jecaje tek jednu tihu molitvu - živi, živi, živi... Koliko ste puta tumarali u noći, tražeći, držali nečiju ruku i plakali govoreći tu riječ? Tko je od vas to napravio? Dok to ne napravite, nemate pravo govoriti nekome da živi, nemate pravo narediti život ako niste gledali u lice smrti.

Idi.
A sad... za ovo treba hrabrosti koliko kukavičluka. Jednostavnije je reči ''idi'' nego li pokušati zadržati. Najveće smo kukavice u trenutcima beskrajne hrabrosti. Koliko ste puta odlazili? A koliko ste puta gledali one od kojih se otišlo? Koliko ste puta prezreli maske koje su nosili - maske junaka, maske patnika, maske ostavljenih.. odlaze oni koji kažu ''idi'', ne oni koji uisitnu otiđu. A koliko ste puta rekli ''ostani''? Rijetki su... a kad bi samo znali što to znači i kolio iskrenosti leži u tome. Kad bi samo znali koliko jedno ''ostani'' može promjeniti stvari.

Postoji.
E, ovo nitko nikad neće reći. Samo budi, sve će biti u redu.
Samo budi.
Postoji.

08.06.2009. u 17:35 |

ostavi trag… (15) | printaj. | x | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

desing by: dark sword dancer

< lipanj, 2009 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Kolovoz 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (4)
Listopad 2009 (8)
Rujan 2009 (5)
Kolovoz 2009 (8)
Srpanj 2009 (6)
Lipanj 2009 (6)
Svibanj 2009 (4)
Travanj 2009 (5)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (3)
Prosinac 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

da/ne?

Došli su i ostavili trag

Nina1989
Black Angel
Dida
nestaje sunce
Viam inveniam
mrak66
zvonjava
Vitae
nadripjesnik
and all hope is gone
Laetitia Dale, začarana balerina
Here/'s my key philosophy
Dawn_616
sjedokosi
*perfect stranger*
Shadow86
Leah Can Fly

Linkovi

super dizajnovi (nekromant) ;)
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


Fragmenti sjećanja.
Sjećanja osjećanja.
Osjećanja prošlosti.
Prošlosti sadašnjosti.