You're my guardian angel, demon that walks by my side…….
When you were younger you use to say ''live and let live'' and now you start to givin' up and cry ''live and let die……..
Mislim da to govori dovoljno…..iako danas neću pisat o tome……
Mislim da sam većinu svog dosadašnjeg života posvetila pronalaženju ljudi koji će me razumjeti. Možda zato vjerujem u zakone karme i sve ono što kršćanska religija odbacuje, zato jer mi je bila utjeha da sam nekad davno (možda nije bilo davno, možda se samo ne sjećam), u nekom drugom životu ipak našla nekog tko me razumije, rekli bi ljudi, srodnu dušu, samo što ja u nju ne vjerujem. Nikad nisam slutila da ću naći toliko ljudi koji me mogu razumjeti samo uz pomoć nekoliko redaka napisanih na kompjuteru, samo moji osjećaji, ono što potiskujem cijeli život, e pa, iskreno vam HVALA……
Opet šetam ulicama sama, tako poznat osjećaj, negdje sam ga već doživjela, ne sjećam se gdje, kad, ali jesam. U šuštanju lišća čujem korake koji hodaju do mene (gubim li razum? Pa sama sam!), lagano i nježno kao da se boje da će zgaziti još ono malo života kojeg je ostalo u tom trulom i uvelom lišću. Vjetar mi nježno mrsi kosu (koliko puta sam ovu rečenicu pročitala u ljubavnim romanima?), zar ne poželiš da si sad ovdje?
Ali tebe nema, prihvati, ti si samo moja izmišljotina, moj fantazija, svijet kakav bi željela da bude, stvarnost koja blijedi s jutrom, nešto to sam ostavila na onom svijetu, u onom životu, moj anđeo čuvar.
Hodaj kraj mene još malo, nema veze što te ne mogu čuti, vidjeti, mogu te osjetiti, tvoj dah u mojoj kosi, šuštanje tvojih koraka, ostani….
Čujem te kako odlaziš, šapćeš (ali ja ne čujem), tiho se gube tvoji koraci zajedno s šumom vjetra.
Zaboravljam te (glupost, još znam da si bio tu, ali više ne znam tko si!), polako te ne trebam, jedan list mi nježno padne preko obraza….deja – vu……
ostavi trag… (20) | printaj. | x | ^
