|
Da li ste ikada kopali po smeću? Ne mislim na kopanje po kontejnjeru kako bi preživjeli, nego na kopanje po glomaznom otpadu. Ja jesam. Zamislila sam si da bi nam baš dobro došel nekakvi viseći ormarić, širine 80, u wc. Tak smo mužić i ja počeli obilazit sve hrpe glomaznog otpada u naselju u potrazi za prikladnim komadom. I našli smo jedan. Veličina odgovara. Panti strgani. Nema police. No, sve u svemu u čist dobrom stanju. "Bumo skinuli ovaj pant.", velim pokazujući na ormarić do. "Ok. Idem do auto po šarafciger, a ti odnesi gore tu policu." Policu smo našli na hrpi pedeset metara dalje. Malo je predugačka, al bu je mužić već spilil. Vraćam se dole. Mužić mi krene u susret sa šarafcigerom u ruci i potiho, urotnički, veli: "To je naš ormarić. Zajebali smo se kaj smo ga bacili, pa ga vraćamo gore." Nije mi jasno kaj priča dok nisam vidjela tipa kaj se nagnuo nad ormarić pokraj i odšarafljuje nekaj. Krade naš pant! Polako dođemo do njega. "S gospodinom sam se dogovorio da će on uzeti jedan pant, a mi drugi.", glasno će mužić tak da ga ovaj čuje. "Vidiš kak smo glupi. Bacili smo ormarić, a nije nam uopče palo na pamet da nam paše u podrum.", nadodajem. "To si ti sve kriva. Ti i tvoja žurba. Nosili smo ga bezveze dole i sad ga moramo vraćat.", mužić prihvaća priču. Tip i dalje odšarafljuje. "Joj, pukel je.", razočarano će. "To je Vaš problem. Mi smo se dogovorili. Sami ste birali koji ćete pant uzet sebi.", mužić se neda. Tip vidi da nema kud. Diže se. Baci sjetni pogled na drugi pant i razočarano odlazi. Mužić se pažljivo maši odšarafljivanja da se i njemu ne desi ista stvar. Dolazi neka žena. "Treba mi lajsna. Slučajno sam bacila jednu kaj mi sad fali.", ispričava se kopajući po lajsnama sa strane. Vraga slučajno, mislim si ja. Kak ljudi vole lagat. Mužiću pant nije pukel tak da smo se uputil doma s ormarićem u rukama. Bome, teška je ta iverica, al smo ga nekak dopeljali. Drugi dan sam ga svog oribala tak da se sijal. Kupila sam žutu samoljepivu tapetu za vrata. Onaj pant za koji smo se izborili nije odgovaral tak da sam kupila sve nove, zamjenske pante. Upicanili smo ga da izgleda ko nov. I sad visi iznad zahodske školjke. Prazan. Još ne znam kaj bum u njemu držala. Hmmm... |
|
Malo prije sam razglabala s frendicom o silnim "prijateljima" i "prijateljicama", što njezinim, što mojim. Zaključak je samo jedan: pravi prijatelji su rijetki. To svi znaju. Nismo otkrile toplu vodu. Samo me mući zašto je to tako. Zbog čega netko u jednom trenutku tvog života osjeti potrebu da ti zabije nož u leđa i to baš u trenutku kada ga ne očekuješ, već si bezbrižno sretan sa spoznajom da imaš uz sebe dušu koja te razumije? Zašto ja nisam nikada nikome zabila nož u leđa? Nije mi palo na pamet. Drugi su mene odbacivali. I još uvijek me odbacuju, a da toga nisu niti svjesni. Puca mi neka stvar. Lagano. Dosta mi je da samo ja zovem i pitam kaj se radi i kad ćemo se vidjeti. Mislim, pa zar me se nitko ne sjeti!? Nikog nije briga kaj ima novoga u mom životu!? Dal sam živa il ne!? Pokušavala sam održavat neke veze, al je svim tim vezama sada došao kraj. Za D. znam kad će me se sjetiti – kad mu nekaj treba. Isto je i s K. i L. Dobro, kod njih baš nisam neka fora jer K. mi je već nekoliko puta napravio velike usluge koje mu neću zaboraviti. Nikad mu nije bilo teško. Odužit ću mu se valjda jednog dana. On je stvarno jedan frend na kojega se čovjek može osloniti. Bez obzira kaj misli o meni da nisam baš pri sebi. Svaka mu dala. D. je pak druga priča. Čovjek nema vremena za ništa i nikoga. Prevedi, nema vremena za mene. Razočarao me je za Novu godinu, a to ljeto je bio naš gost na moru. Ak nam je nekaj zamjerio, red je da nam kaže. To kaj ne šmekam njegovu "polovicu" je moj problem. Podnosim ju, kao što on podnosi i moju. Ostali nisu vrijedni spomena. Mada se mnogih sjetim. Tko zna gdje je Robert? Kaj radi Marijana? Jel Katarina živa? Imena iz djetinjstva... Zbog Roberta sam dobila prve jedinice iz zalaganja jer me uvijek nasmijaval pod satom. Razredniku baš nije bila najpametnija ideja da ga stavi sjedit sa mnom jer kao ja sam odlična učenica, a on bu se uz mene popravil. Uz njega ide i anegdota... Kak sam se pravila pametna i ozbiljnija, tak ja njemu napišem na papirić kak bi željela ba budemo zauvijek p (htjela sam napisati prijatelji, al me ženska iz biologije prozvala na ploču jer je primjetila da ne prati kaj priča). Vratim se natrag nakon jedinice, a on je na papiriću nadopisal, umjesto prijatelji, papci i "Ali ja ne želim da budem papak?". Prasnula sam u smijeh i skor opala sa stolca. I dobila još jednu iz zalaganja. Eh, Robert, Robert. Fališ mi. Marijana je bila djevojčica crne kose i tamne puti. Lijepa ko slika. Barem meni. Potukle smo se jednom. Prva i jedina cura s kojom sam se potukla i to onak zaprav. Ne znam kak je počelo, al se sjećam da mi je rekla da mi je mama kurva. Mada sigurno, kao i ja, nije znala kaj to stvarno znači. Skoro sam joj u tom trenutku rekla nekaj ružno o njezinom pokojnom ocu, al sam se zaustavila na vrijeme. Godinu nakon toga smo postale nerazdvojene. Dugo je nisam vidjela ni čula. Znam da je medicinska sestra. I to je to. I ti mi fališ. A Katarina? Mala plavuša koja je upala u loše društvo i prestala se družiti sa mnom. Kasnije mi je znala reći da joj je žao zbog toga jer kad smo se družile bila je dobra djevojčica. U nju kao da je ušao vrag. Tukla je cure koje su joj se zbog nečeg zamjerile. Bila je vođa ženska bande u kvartu. I sve su je cure oko nje slušale. Kaj Katarina veli to se i napravi. A mala, sićušna. Nemaš je kaj vidit. Strah i trepet. Joj, di si sad? Te tri osobe mi nisu zabile nož u leđa i uvijek ću ih se rado sjetiti s osmjehom na licu. Samo su nam se putevi razvojili... |
|
Danas su mi živci na špagicu. Posljedica jučerašnjeg dana kada sam bila totalka cool. Farbala sam radijatorske cijevi i u pauzama pila pivu. Nisam ni slutila kaj me čeka. A čekalo me iznenađenje kad sam stavila na šparhet kuhat mahune u jedan lonac, suha rebrica u drugi lonac i jaja u treći. Trebalo mi je da shvatim da od tog neće biti ništa jer pivu sam popila, a sadržaj u loncima ne zakuhava. Još nije bilo mjesta panici, ali kad sam provjerila osigurače koji su bili svi ok, panika se počela blago nazirati. Zovem mužića i velim mu da šparhet ne radi. I kaj sad?! Bilo je već sedam navečer. Odmaknuli smo ga od zida, otvorili straga i sprijeda, provjerili struju u utičnici i u njemu i zaključili da je nula nestala. Sve je fino bilo pod fazom. Osam i trideset navečer mi puca film i velim da idemo kupiti novi. Al kasno. Sve radi do devet i ne stignemo nigdje. Nije mi preostalo ništ drugo nego da sve lonce skup s nekuhanim sadržajem spremim lijepo u frižider. Ujutro se mužić igral kemičara i skuhal je nekak kavu u mikrovalki. Nije se sjetil da imamo kuhalo za vodu. Stari je zval majstora koji je skopčal da je glavna žnjora pregorila, pa se spojila nula i faza. To smo nekak i mi sami zaključili. Mogla sam možda i najebat, a možda i nisam jer je ipak sve skup uzemljeno. Ne kužim se previše u struju. Uglavnom, bu promjenil taj komad žice i sve ok. Do idućeg puta. Ni sama ne znam kolko puta sam rekla da moramo kupit novi šparhet. Ovaj je ipak star gotovo trideset godina i izmjenjali smo na njemu već gumbe, utičnicu sprijeda, dva ringa kaj su otišli. Još jedan ring mi je sumljiv, a sumljiv mi je i donji grijač jer mi je nekak prejaki. Uvijek su neki drugi prioriteti. Sad je prioritet gume na auteku koje je danas mužić uzel. Cijena – pol moje plaće – prava sitnica. No, nije sve tako crno...Frendica mi donijela patliđan i bijelu haljinu na poklon. Patliđan bumo pojeli, a bijela haljina je super. Rekla sam joj da mi sam fali crveni križ između cica, pa da izgledam kao medicinska sestra. "Je, pa se ti i D... onda igrajte...", odgovorila je. |
| < | srpanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv