|
Malo prije sam razglabala s frendicom o silnim "prijateljima" i "prijateljicama", što njezinim, što mojim. Zaključak je samo jedan: pravi prijatelji su rijetki. To svi znaju. Nismo otkrile toplu vodu. Samo me mući zašto je to tako. Zbog čega netko u jednom trenutku tvog života osjeti potrebu da ti zabije nož u leđa i to baš u trenutku kada ga ne očekuješ, već si bezbrižno sretan sa spoznajom da imaš uz sebe dušu koja te razumije? Zašto ja nisam nikada nikome zabila nož u leđa? Nije mi palo na pamet. Drugi su mene odbacivali. I još uvijek me odbacuju, a da toga nisu niti svjesni. Puca mi neka stvar. Lagano. Dosta mi je da samo ja zovem i pitam kaj se radi i kad ćemo se vidjeti. Mislim, pa zar me se nitko ne sjeti!? Nikog nije briga kaj ima novoga u mom životu!? Dal sam živa il ne!? Pokušavala sam održavat neke veze, al je svim tim vezama sada došao kraj. Za D. znam kad će me se sjetiti – kad mu nekaj treba. Isto je i s K. i L. Dobro, kod njih baš nisam neka fora jer K. mi je već nekoliko puta napravio velike usluge koje mu neću zaboraviti. Nikad mu nije bilo teško. Odužit ću mu se valjda jednog dana. On je stvarno jedan frend na kojega se čovjek može osloniti. Bez obzira kaj misli o meni da nisam baš pri sebi. Svaka mu dala. D. je pak druga priča. Čovjek nema vremena za ništa i nikoga. Prevedi, nema vremena za mene. Razočarao me je za Novu godinu, a to ljeto je bio naš gost na moru. Ak nam je nekaj zamjerio, red je da nam kaže. To kaj ne šmekam njegovu "polovicu" je moj problem. Podnosim ju, kao što on podnosi i moju. Ostali nisu vrijedni spomena. Mada se mnogih sjetim. Tko zna gdje je Robert? Kaj radi Marijana? Jel Katarina živa? Imena iz djetinjstva... Zbog Roberta sam dobila prve jedinice iz zalaganja jer me uvijek nasmijaval pod satom. Razredniku baš nije bila najpametnija ideja da ga stavi sjedit sa mnom jer kao ja sam odlična učenica, a on bu se uz mene popravil. Uz njega ide i anegdota... Kak sam se pravila pametna i ozbiljnija, tak ja njemu napišem na papirić kak bi željela ba budemo zauvijek p (htjela sam napisati prijatelji, al me ženska iz biologije prozvala na ploču jer je primjetila da ne prati kaj priča). Vratim se natrag nakon jedinice, a on je na papiriću nadopisal, umjesto prijatelji, papci i "Ali ja ne želim da budem papak?". Prasnula sam u smijeh i skor opala sa stolca. I dobila još jednu iz zalaganja. Eh, Robert, Robert. Fališ mi. Marijana je bila djevojčica crne kose i tamne puti. Lijepa ko slika. Barem meni. Potukle smo se jednom. Prva i jedina cura s kojom sam se potukla i to onak zaprav. Ne znam kak je počelo, al se sjećam da mi je rekla da mi je mama kurva. Mada sigurno, kao i ja, nije znala kaj to stvarno znači. Skoro sam joj u tom trenutku rekla nekaj ružno o njezinom pokojnom ocu, al sam se zaustavila na vrijeme. Godinu nakon toga smo postale nerazdvojene. Dugo je nisam vidjela ni čula. Znam da je medicinska sestra. I to je to. I ti mi fališ. A Katarina? Mala plavuša koja je upala u loše društvo i prestala se družiti sa mnom. Kasnije mi je znala reći da joj je žao zbog toga jer kad smo se družile bila je dobra djevojčica. U nju kao da je ušao vrag. Tukla je cure koje su joj se zbog nečeg zamjerile. Bila je vođa ženska bande u kvartu. I sve su je cure oko nje slušale. Kaj Katarina veli to se i napravi. A mala, sićušna. Nemaš je kaj vidit. Strah i trepet. Joj, di si sad? Te tri osobe mi nisu zabile nož u leđa i uvijek ću ih se rado sjetiti s osmjehom na licu. Samo su nam se putevi razvojili... |
| < | srpanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv