|
Zvoni telefon. 20.08. navečer. U krevetu smo i gledamo televiziju. Nekak se dignem do telefona. "Molim.", velim. "Ubice!!! Ubice!!!!", viće ženski glas s druge strane...i spusti slušalicu. Stojim zbunjena, a mužić me pita tko je bio. "Neka luda žena. Veli da smo ubice. Bit će da je pogriješila broj.", odgovaram. "Daj odi vidjet s kojeg broja je zvala." Dobro me je sjetil da imamo caller ID, al na drugom telefonu u dnevnoj sobi. I tak ja vidim broj. Počinje s 051... Provjerimo čiji je broj na netu, a ono neka ženska iz Matulja. Ne znam nikog u Matuljima. Nemam nikog tam i nekak si mislim da to Ubice!!! nije išlo mene. Znam da nikog nisam ubila. A opet čula je da se javil ženski glas... To Ubice!!! se može gledat kao da govori nekom u jednini, a može bit i u množini. Možda je mislila da smo svi kaj stanujemo skup na istoj adresi i služimo se isim brojem telefona ubice. Kolko znam moj mužić nije nikoga ubio, a niti njegov otac, ako isključimo vjerojatnost takvih postupaka u Domovinskom ratu i u onom II. svjetskom. Svejedno, pouzdano znam da niti jedan, a ni drugi nemaju nikoga u Matuljima. Postoji i mogućnost da je našu skromnu familiju ženska iz Matulja zamijenila s Milanovićem ili Milinovićem jer je naše prezime dost slično. Hmmm....Ili je neka opaka urota na pomolu...CIA ili USKOK u akciji, pa provociraju. No, dobro, šalu na stranu, al ne događa mi se svaki dan da netko nazove i veli mi da sam ubica, pa ne znam kaj da mislim. Do sada su mi govorili da će me ubit, zaklat, udavit ak se pojavim na rivi i slično, al još nisam bila ona koja ubija. Eh, izgleda da sam napredovala iz žrtve u aktera, a da sama nisam svijesna kad se to dogodilo... |
| < | prosinac, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv