ponedjeljak, 24.09.2007.
Glavni faktori izumiranja blog kulture + crtice
dobra većer, ili nekome laku noć, ako spavate, idete spavati ili nešto slično. možda neki jedu kolače u snu, ili kao ja, sanjaju parizer (oprostite na digresiji). ne pisah jedno vrijeme, no ovo je drugi post u ovom našem seksi devetom mjesecu (ne trudnoće, devetom mjesecu u godini, opžujku xD). kad smo već na statistikama, ovo je osamnaesti post na ovom svevremenskom blogu kojeg je do sada vidjelo nešto više od (nagađam) dvanaest ljudi. milina. planirao sam u ovom postu ispričati neku čudnu i nadasve eksplicitnu priču, no odustao sam prenuvši se iz jednog od onih idiličnih bulažnjenja po myspaceu i drugim sličnim svemirima..
odakle da počnem?.. znači, moje pitanje glasi: izumire li blog kultura? a moj odgovor odgovara jasno i brzoglasno: normalno da izumire! evo, potrudih se sjesti za danas nemilu mi tipkovnicu, i napisati par redaka o tome. dakle, blogovi izumiru jer su ljudi najviše otvarali blogove jer su ih svi drugi imali. blogovi izumiru jer je dvadeset i prvo stoljeće, pa sve što je nastalo i postalo cool još brzo nestane i postane trash. blogovi izumiru jer ljudi sve manje pišu, a još manje čitaju blogove drugih. blogovi izumiru jer je tu myspace (koji je, po mojem mišljenju, prenosiv spolno i kapljičnim putem, te izrazito zarazan. znam iz iskustva) blogovi izumiru jer bla bla. uglavnom, izumiru. i što mi vjerni blogeri (čitaj: mi koji napišemo post barem jednom na mjesec :), ili više) možemo? ništa. tko bi uopće išao nešto poduzimati?! pa mi današnji ljudi smo precool za bilo kakve promjene, burki. nema tu mile-lale. ono, rad oslobađa, arbeit macht frei, što je u neku ruku istina, samo što me poslije nekog većeg napora bole faking noge, a i spava mi se. baš smo mi ljudi miševi. u sljedećem postu priča. do tada, razmislite mi malo o tom izumiranju blogova. pusa paradajz + be merry! (+ crtice - - - )
evo i malo dobre mjuze:
AK47 - O Sestrama Brate
Pričam ti priču o sestrama
kao muško muškome
zato daj otvori dušu i srce
i sagledaj ove činjenice.
Obojica se slažemo
da žena nije seksualni objekt
i da isto kao ti zaslužuje ljubav,
povjerenje, razumijevanje,
ali zašto onda kada ti kaže
ne razumiješ samo svoje bijedne potrebe,
verbalnim pritiscima.
A neki i kroz udarce
pokušavaju promijeniti njeno ne
i nesvjesno postaju silovatelji,
postaju ono čega su se bojali.
Hej muškarčine povrijedili ste tijelo,
uništili ste njezin duh,
zadali ste udarac
tako voljenoj osobi.
Tvoj mačo stav je smeče i zato ako doista stojiš iza riječi "Ja te puno volim" onda to i pokaži i nemoj da te bude sram jer pičkice su oni koji nemaju hrabrosti pokazati ljudske osječaje.
Brate... da li razumiješ?!
nedjelja, 02.09.2007.
Ako ne vjerujete očima svojim, ližite ekran i osjetit ćete kvržicu koja je nastala zbog izvanredne kvalitete posta.
čovječe, vidi naslov! impresioniran sam! evo, nisam pisao stvarno dugo, i želio bih se ispričati svojem dragom blogu i vama vjernim čitateljima (mrš u kurac), zbog preduge hibernacije i apstinencije od pisanja posta. tipkovnica pod mojim prstima je pomalo nesigurna, nailazim na prašinu na određenim slovima kojima se ne služim tako često, a oko blogeditora izrasli su nekakvi čudni mesnati listovi. znači, moram se prihvatiti krpe. ili usisavača. ili žlice.
dakle. evo gotovo faking ljeto. prošlo je totalno brzo (to svi vele, ali je istina), i bilo je prejebeno. najbolje. more. frendšip. more. koncerti. fešte. dosade. more. koncerti. zajebancija. spavanje. ludnica.. evo, odabrah baš ovaj dan za pisanje posta, dan prije ponovnog okupljanja despotske mašinerije prosvjetara, i njihovih dugih palica kojima nas tjeraju na prislian rad.. hah..
smiješi mi se treći razred (smiješi se smijehom zlog brata blizanca), u našoj predragoj Čk govnaziji, pa ćemo i to vidjeti.
moram vas razočarati činjenicom da je ovaj post napisan nevjerojatno šturo i bezbožno, što ne priliči jednom štovatelju čudnih sedmerorukih bića iz zakukuljenih kutija u dalekim kutevima galaktike. tako mi svih oluja u Brestu! ko je zadnji svirao u New Orleansu? Katrina&TheWaves. haha. not! rancid možda. oni su od tam. uglavnom, u ovom postu neće biti priče, ni nikakvih gluposti, osim jedne pjesmice o broju sedam na kraju posta.. sljedeći post bit će kudikamo bolji, kvalitetniji i pričljiviji. želim vam svima faking novu školsku godinu, i da se nažderete đumbirovog piva te pobljujete sve što ste pojeli u posljednje četiri godine! best wishes+be merry!
evo i pjesmice koju sam obećao. kratka je.:
Broj 7
ima jedan broj
djeljiv je sa pet
u nizu brojeva
djeljivih sa šest
to je sedam
sedam je labud moj
