nedjelja, 02.09.2007.
Ako ne vjerujete očima svojim, ližite ekran i osjetit ćete kvržicu koja je nastala zbog izvanredne kvalitete posta.
čovječe, vidi naslov! impresioniran sam! evo, nisam pisao stvarno dugo, i želio bih se ispričati svojem dragom blogu i vama vjernim čitateljima (mrš u kurac), zbog preduge hibernacije i apstinencije od pisanja posta. tipkovnica pod mojim prstima je pomalo nesigurna, nailazim na prašinu na određenim slovima kojima se ne služim tako često, a oko blogeditora izrasli su nekakvi čudni mesnati listovi. znači, moram se prihvatiti krpe. ili usisavača. ili žlice.
dakle. evo gotovo faking ljeto. prošlo je totalno brzo (to svi vele, ali je istina), i bilo je prejebeno. najbolje. more. frendšip. more. koncerti. fešte. dosade. more. koncerti. zajebancija. spavanje. ludnica.. evo, odabrah baš ovaj dan za pisanje posta, dan prije ponovnog okupljanja despotske mašinerije prosvjetara, i njihovih dugih palica kojima nas tjeraju na prislian rad.. hah..
smiješi mi se treći razred (smiješi se smijehom zlog brata blizanca), u našoj predragoj Čk govnaziji, pa ćemo i to vidjeti.
moram vas razočarati činjenicom da je ovaj post napisan nevjerojatno šturo i bezbožno, što ne priliči jednom štovatelju čudnih sedmerorukih bića iz zakukuljenih kutija u dalekim kutevima galaktike. tako mi svih oluja u Brestu! ko je zadnji svirao u New Orleansu? Katrina&TheWaves. haha. not! rancid možda. oni su od tam. uglavnom, u ovom postu neće biti priče, ni nikakvih gluposti, osim jedne pjesmice o broju sedam na kraju posta.. sljedeći post bit će kudikamo bolji, kvalitetniji i pričljiviji. želim vam svima faking novu školsku godinu, i da se nažderete đumbirovog piva te pobljujete sve što ste pojeli u posljednje četiri godine! best wishes+be merry!
evo i pjesmice koju sam obećao. kratka je.:
Broj 7
ima jedan broj
djeljiv je sa pet
u nizu brojeva
djeljivih sa šest
to je sedam
sedam je labud moj
