petak, 03.06.2005.
Letargija
Danas mi se nije dalo ništa pisati a ovo mi je kao neki "odušak". Slušajući i čitajući ovih dana o RK Metković jednostavno me hvata neka depresija. Po svemu sudeći, dogodine bi mogli biti isto drugi ali od dna, što će možda biti i uspjeh jer bi bar kroz kvalifikacije mogli ostati u ligi. Ne znam hoće li uopće itko od sadašnjih igrača ostati? I Šprlje je digao ruke od kluba. Možda nema veze s tim ali mi sve sliči na to da je odlučio prepustiti drugima neka se misle s klubom razočaran što ga je njegov sugrađanin detronizirao.
Ovih dana netko je na jednom blogu napisao za Jambu "tko će imati para ako ne on". Dijelom bi se složio s tim a dijelom i ne. Teško je držati klub na onom nivou od prije nekoliko godina, ali bar za ovaj nivo vjerujem da bi trebao imati. Potajno sam se nadao da bi ova kvalitetna ekipa za par godina kad stekne iskustvo, pojačana bar s domaćim povratnicima (Kalebom, Bjelišom, Čavarom, Jerkovićima) mogla opet biti prašiti. Međutim, izgleda odoše svi. Netko će reći, ma tko šiša rukometaše. Za mene su oni brand, simbol ovog grada, kao što je Hajduk splićanima. Nešto što mi znači iako nemam nikakvog dodira niti koristi od rukometa i kluba. Ostali klubovi u HRL su, osim Zagreba i dosad Metkovića bili totalno loši a sad će im se pridružiti i naš simbol. Volio bih da ne bude sve tako crno ali ne vidim ništa drugo na obzoru.
03.06.2005. u 00:12 •
0 Komentara •
Print •
#
