utorak, 29.03.2005.
Lažni invalidi
Nadam se da ste se ugodno proveli za Uskrs. Malo sam se odmorio od bloga pa bi bio red i da nešto napišem.
Možda bi bilo najbolje da se nisu dijelili niti činovi ni stanovi,a opet to je nemoguće. Kao što je Francuski Charles de Gaulle nakon II. Svj. rata kad su mu dolazili po zasluge rekao da im je to bila dužnost da brane Domovinu i kakve sad zasluge traže!
Tko su zapravo lažni invalidi? Siguran sam da se točno zna tko je i gdje bio ranjen i zarobljen.
I to treba razlučiti, netko se sam ranio, netko je možda ranjen slučajno negdje dok nije bio u postrojbi jer je bilo dosta oružja u opticaju i svi su ga nakon terena nosili kući. Masovno se i proslavljalo razne uspjehe i slično i postojala j emogućnost nenamjernog ranjavanja. Kad bi se gledala cjelokupna dokumentacija tu ne bi pronašli niti jednog lažnog jer su naravno to dobro pokrili liječničkim nalazima ili prijavom stradavanja. Teško je i znati nekog lažnjaka među nama jer se neće sigurno isticati. Mislim da us najveći lažnjaci u slučajevima raznih "ozljeda na terenu" ili "oboljenja na terenu". Liječničku dokumentaciju nije teško bilo pribaviti. Pitanje je samo debljine bušte. Čak sam čuo da je u Hercegovini bilo slučajeva "ubacivanja" gelera operacijom kako bi se priznalo "ranjavanje" i invalidnost. Čuo sam od jednog poznanika kako mu je došao čovjek (njemu i nekim njegovim prijateljima) i obećao sređivanje vojne mirovine za nekoliko tisuća DM (točnu cifru sam zaboravio, mislim da je bila riječ o 2 ili 4000 DM) negdje poratnih godina. Vjerujem da ima priličan broj takvih koji su se nezasluženo osladili vojnim mirovinama, kolike god bile. Nemože se to riješiti nikakvom revizijom. Jer nije nitko dobio mirovinu ili invalidnost bez priloženih potrebnih papira. Znači da je glavni problem u lažnim papirima. Prava revizija bila bi da se javno istaknu takvi, tj. svi i da se da na uvid njihovim suborcima njihov ratni put i gdje su "zadobili ozljede". Jer suborci najbolje znaju tko je i gdje bio. Tu leži glavni problem što se nitko ne želi zamjerati. Lakše bi bilo da se npr. skupe svi članovi neke postrojbe negdje u dvorani ili slično gdje mogu stati i da se stave na tapet svi koji su stekli invalidnost. Da se vidi je li bilo zasluženo ili ne.
I naš "hrabri" sugrađanin čelnik udruge oboljelih od PTSP (ako sam dobro naveo udrugu), imenom A., prezime će te mu sigurno znati jer je nebrojeno puta bio u tisku je jedan od takvih lažnjaka. Od njegovih suboraca sam čuo da isti NIKAD nije bio na prvoj crti bojišta. A invalidnost je stekao "prehladom" na jednoj čuki. A poslije je invalidnost podebljao tj. povisio PTSP-om i na kraju dobio stan. Siguran sam da nema pojma gdje je ta kota niti je bio blizu nje. O istinitosti tih podataka kunu mi se njegovi suborci. Veći je grešnik onaj tko mu je potpisao papir o tom oboljenju na prvoj crti i ratni put. A to je jedan njegov, ako se ne varam zemljak (po porijeklu iz mjesta, ne prezivaju se isto), veći zapovjednik. Kažu da je u početku vozio suborce kombijem iz grada do terena tj. mjesta gdje su bili smješteni i odakle su išli na prvu crtu. A poslije kad je i on trebao ići na prvu crtu jednostavno je nestao iz postrojbe i ako je igdje bio onda je to bila teška logistika. Saznao sam za neke slučajeve da su "borci" otvarali bolovanje kad bi se trebalo ići na teren a poslije su na osnovu tog bolovanja stekli invalidnost, mirovinu, vjerojatno stan, dionice i tko zna što još. Prije nekoliko godina u jednoj slavonskoj novini (u Osijeku) trebao je biti objavljen popis invalida ali su isti blokirali tiskaru i nisu dozvolili da se to distribuira. Ako je zakonito stekao inavlidnost što se ima toga stidjeti? Očito je nešto drugo u pitanju. Prosudite sami. Volio bih da kod nas nešto takvo objave, pa da vidimo kog sve tu ima. Umalo sam zaboravio. Sjetio sam se jednog velikog naslova i teksta u Slobodnoj Dalmaciji od prije nekoliko godina "Pao sa skele, slomio ruku i dobio vojnu mirovinu". Onaj o kom je bila riječ je naš sugrađanin, samo se ne mogu se sjetiti imena.
29.03.2005. u 23:00 •
0 Komentara •
Print •
#
