tematix
subota, 18.12.2004.
Caritas
Jedna gošća napisala je u komentare da nešto kažem i o ovoj humanitarnoj akciji Caritasa "Za 1000 radosti" u školama. Ja osobno to podržavam. Iznos je tako malen da nitko od toga neće biti imalo siromašniji, nekoliko kuna. Ne znam što su djeci rekli u školama, ali koliko znam, nije obvezno, tj. može tko želi. Ne znam što djeca kažu doma, ali prva reakcija roditelja, kad dijete kaže da treba donijeti novac, je "obrambena" odmah se naroguše i zauzmu stav "opet traže novac…". Što će dijete na to pomisliti, kad tako čuje roditelje, da je to nešto loše. Zašto smatram da je to dobra akcija? Zato što trebamo djecu učiti da pomažu drugima, da ima i onih koji su siromašni. Tako će više cijeniti neke stvari u životu. Kad zatreba mobitel, ne obični već onaj od par tisuća kuna, valjda će pomisliti da bi netko bio sretan da ima što za jesti. Naravno, ako ih tako odgojimo. Čak mislim da bi trebalo biti više takvih akcija, ali da se više informira tako da imamo uvid kamo je to otišlo. Da na TV prikažu obitelji kojima smo na taj način pomogli. Ni djeca ne bi mnogo izgubila ako bi se odrekli petardi, jedne uplate u kladionici, odrasli jedan dan novine, jedne kave, jednog pića… Vjerujem da bi često rado dali nekoliko kuna, zbog kojih ne bi mnogo izgubili, a kad se sve skupi nekome bi pomoglo. Često budu akcije s objavljenim žiro-računom za uplatu, rado bismo nešto dali a tko će od sramote, npr. otići uplatiti možda 50-ak kn koliko bi možda mogli izdvojiti. Ovih dana svakodnevno u Večernjaku bude članak o nekome kome bi trebala pomoć. Često se sjetim jednog ratnog kolege i njegovih riječi o kruhu, negdje na terenu. Svaki put ako bi mu ostao komad kruha, ne bi ga bacao. Poljubio bi ga i odložio negdje na kamen. Uvijek se toga sjetim kad naiđem na bačeni kruh. Koliko djeca imaju poštovanja o tome? Ako ne pojedu marendu, jednostavno je bace na pod, i to šutaju nogama. A toliko ih ima gladnih. Netko se možda sjeti jedne naše siromašne obitelji (negdje oko Rijeke). Bilo je i na TV, prije oko godinu dana. Dvije male curice živjele su s majkom i teško bolesnim ocem u straćari, bez struje i vode. A djeca su bistra i odlični učenici. Nadam se da su im riješili smještaj, posebno radi djece, koja ne znaju ni za TV, video, kompjutor a kamoli za mobitel i slično. Kad bi djeci više usmjeravali da pomažu drugima, vjerujem da bi bili umjereniji u svojim zahtjevima.
Ako se netko i okoristi u tome "humanitarnom" posredovanju, vjerujem da ima Boga i da će mu se vratiti, a meni nije žao niti razmišljam o tome. Ima i onih koji se služe raznim stvarima na koji "padaju" ljudi. I to često hodaju po kućama i stanovima prodavajući kao neke "crkvene" kalendare i čestitke za nekakve humanitarne svrhe. To su prevaranti. Dosta puta o tome sam čitao u Slobodnoj o takvim "forama" u Splitu gdje bi narkomani na taj način varali lakovjerne ljude. Valjda sam nešto zanimljivo napisao.
Sutra je nedjelja, dan odmora duše, a ova dosadna kiša me dovodi u depresiju. Neka pada cijeli tjedan ali nedjeljom...
