četvrtak, 15.05.2008.

Dvije

Prva

Život me šiba
poput bure na mostu
I ostavlja tragove
poput biča na leđima roba.
Duboke brazde, kod njih na leđima,
meni na duši krvave i bolne
A svaki novi dan
sol je na rane
što bole i peku
i zarasti neće
jer svakim novim danom
novi udarci tižu me
nove bure ruše me
i rane peku me.

Druga

Svevišnji svakome od nas križ dade
ne teži od onog što nositi ga možemo.
Al uvijek se križ
na plećima tuđim
lakšim od našeg čini.
Jer kako se pokrenuti
od tereta ispraviti svijena leđa,
kako učiniti i koraka naprijed
kad jedino svijetlo u mraku se gasi,
i ostaje TAMA, BOL i TUGA.