|
|
| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kao stjena što se neda
Žegama, divljim olujama
I ja nikad nedam se
Kroz stvarnost lutam
Život moj je poput hladne rijeke
Beskrajan i vijuga se
Iz nekog razloga neznana
Negdje ipak prestaje
Nisam sudac a ni mudrac
Teško nosim to kamenje
To breme sjecanja
Na svojim ledima
Gdje god dodem, kud god prodem
Vec je netko odlucio
U ime onoga što nas je stvorio
A nije se borio
Necu izdat ja, Boga nikada
Necu gasit sunce, koje s neba sja
Necu zbog tebe, kukom na sebe
Jer ti me voliš i ti se moliš za mene
LIJEPA LI SI
Kad se sjetim,suza krene,
zamirisu uspomene,
svake stope rodnog kraja
i narodnih obicaja.
Prepoznah lijepotu tvoju
sto probudi ljubav moju.
Kad sam s tobom,srce moje
kuca jace,veliko je.
Oj,Zagoro,lijepa li si,
Slavonijo,zlatna ti si.
Herceg-Bosno,srce ponosno,
Dalmacijo,more moje,
jedna dusa,a nas dvoje.
Pozdrav,Liko,Velebita diko.
Kad Neretva k moru krene,
ti se tada sjeti mene.Mojoj pjesmi budi tema
za sve one kojih nema.
Ajde,Istro i Zagorje,
podignimo sve tri boje,
zagrlimo se pred svima,
neka vide da nas ima.
Oj,Zagoro,lojepa li si,
Slavonijo,zlatna ti si.
Herceg-Bosno,srce ponosno,
Dalmacijo,more moje,
jedna dusa,a nas dvoje.
Pozdrav,Liko,Velebita diko...
Ifka i Hana
Dan
Ja i Samec
Ja i Matkovic
Pavlovic
Ja i Leo
Dolores i Sara
Šamec
Veno
Neno
Ivana
Ante
Hana
Ana I.
Petrorke
Tea
Leo
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Puška puca, a top rice, grmi kao grom,
Mlad ustaša bojak bije za hrvatski dom.
Puška puca, krv se lije, dušman bježi klet,
A ustaška hrabra vojska vrši zavjet svet.
Tjera smjelo dušmanina s praga djedovskog
I podiže staru slavu roda hrvatskog.
Puška puca, a top rice, barut miriše,
Mlad ustaša na bojištu ranjen izdiše.
Ne plaši ga grom pušaka ni topova jek,
Dom, sloboda, vjerna ljuba rani su mu lijek.
Oj, Hrvatska, zemljo mila, svice danak tvoj,
Sad ustaška hrabra vojska za te bije boj.
Od stoljeca sedmog
Mislili su neki, vec nas nece biti.
Ni veselje svoje nisu znali kriti
Raselit nas triba da nas manje ima,
Nisu tu ni bili tad ce reci svima.
Nek tudinu grizu, roda znati nece
Bez jezika narod nema više srece
Djeca roda povist nece znati
Potom svoj na svome nece bit Hrvati
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
Tom ne može nitko prošlost da izbriše,
Varaju se i ne misle tako
Što se krvlju brani, ne pušta se lako.
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
Tom ne može nitko prošlost da izbriše,
Mi smo tu odavna svi moraju znati
To je naša zemlja, tu žive Hrvati
Kroz vrimena gruba i kroz ljute boje
Branili smo casno mi ognjišce svoje
Cuvaše nam predi ovu rodnu grudu
Nisu zbog slobode ginuli zaludu
Al' sad evo opet nova zora rudi,
Oslih dugih lita Hrvatska se budi,
Tu na našoj zemlji naš se barjak vije,
Crven bijeli plavi, više se ne krije.
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
Tom ne može nitko prošlost da izbriše,
Varaju se i ne misle tako
Što se krvlju brani, ne pušta se lako.
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
Tom ne može nitko prošlost da izbriše,
Mi smo tu odavna svi moraju znati
To je naša zemlja, tu žive Hrvati
Na kamenu tvrdom o tom slova pišu,
"Od stoljeca sedmog tu Hrvati dišu".
Ako Ante Gotovina jest pretjerao,
i neka je čovjek pretjerao, neka se izvole zakoni prilagoditi.
Nema nevinih civila među Srbima, neka bježe psine preko Drine,
važna je samo Hrvatska, i bolje ako je čista...
Ante GOTOVINA rođen je 12. listopada 1955. na otoku Pašmanu u općini Zadar u Republici Hrvatskoj
2. Ante GOTOVINA je profesionalni vojnik i bivši pripadnik francuske Legije stranaca. Po povratku u Hrvatsku 1990. imenovan je zapovjednikom 1. gardijske brigade. Od veljače do travnja 1992. bio je zamjenik zapovjednika posebne jedinice Glavnog stožera Hrvatske vojske
a od travnja do listopada 1992. bio je raspoređen u Hrvatsko vijeće obrane
Odakle si i s koje fronte stižeš,
ej, ratniče, umornog koraka,
odavno se ovdje boj ne bije,
zašto kao duh ovuda lutaš?
«Ja sam duša hrvatskih ratnika,
domovinu tražim i stijeg što se vije,
i mojom je krvlju ona natopljena,
a duša nema mira - traži je»
Pa ovo je zemlja tvoja, zar ne vidiš ti,
domovina koju smo svi snili,
za njenu slobodu krv si svoju dao,
i tisućljetni san je stvarnost postao!
«Ne poznam je takvu i tužna mi se čini,
u snovima je mojim ponosna i lijepa,
a gdje su joj junaci i sinovi vrli,
a gdje vrednote za koje smo mrili!?»
Ej, ratniče, te Hrvatske nema,
čim propupa snašle je nevolje,
podigle se na nju sile tame,
udarile na krunu i prijestolje!
»Uvijek je bilo i uvijek će biti,
onih što će dušu vragu prodati,
a vi zato bdijte jer morate bditi,
Domovini ponos vratiti!»
Sve bi' dao da je vidim,
ponosnu i lijepu k'o u snovima,
sve bi' dao da je vidim,
i opet bi' spreman stao,
svoj bi' život dao!
«Ja sam duša hrvatskih ratnika,
domovinu tražim i stijeg što se vije,
i mojom je krvlju ona natopljena,
a duša nema mira - traži je!»
1. svibnja 1995., hrvatske vojne i redarstvene snage munjevitom su akcijom Bljesak oslobodile okupirana podrucja zapadne Slavonije. U samo 31 sat oslobodeno je oko 500 cetvornih kilometara teritorija koje je zaposjeo srpski agresor i uspostavljen je nadzor nad autocestom Zagreb-Lipovac. Akcija Bljesak pocela je 1. svibnja u 5,30 sati, a završena je vec iduci dan, 2. svibnja u popodnevnim satima. Bljesku su prethodile teroristicke akcije pobunjenih hrvatskih Srba na putnike na autocesti Zagreb-Lipovac. U akciji Bljesak sudjelovalo je oko 7200 hrvatskih vojnika i policajaca. Oslobadajuci zapadnu Slavoniju, poginula su 42 pripadnika Hrvatske vojske i policije, a 162 su ranjena. Tijekom akcije Srbi su srušili i zrakoplov Rudolfa Perišina, pilota koji je u vrijeme najjacih napada na Hrvatsku 1991. zrakoplovom MIG-21 prebjegao u Austriju. Hrvatskim snagama pokušalo se suprotstaviti oko 5500 pobunjenih Srba koji su najviše nade polagali u 18. korpus tzv. srpske krajinske vojske. No, taj je korpus razbijen, a vecina njegovih pripadnika pobjegla je u susjednu BiH. Srpski gubici procijenjeni su na oko 350 do 450 mrtvih te oko 1000 do 1200 ranjenih.Pokušavajuci podici moral poraženih srpskih pobunjenickih postrojbi, ratni zlocinac Mile Martic hvalio se kako je osobno zapovjedio osvetu raketiranjem Zagreba, Siska i Karlovca, 2. i 3. svibnja. U tim zlocinackim napadima poginulo je i ranjeno više civila.Akcijom Bljesak i pobjedom nad postrojbama pobunjenih hrvatskih Srba Republika Hrvatska dokazala je da ima oružanu silu koja je sposobna osloboditi okupirane dijelove hrvatske države. Pripadnici Hrvatske vojske i policije pokazali su visoku profesionalnost, a što su potvrdili i pojedini strani diplomati tijekom obilaska oslobodenih podrucja.
Pogledaj u nebo majko evo sinova, lete jata,
lete majko hrvatskih sokolova...
Ne placi nam mila majko ne placu Ustaše
Domovi ce opet pjevat Hosovci dolaze...
Kunem ti se Franceticu srbiju spalit cu
kunem ti se moj Bobane zavit cu ti sve rane
kunem ti se Pavelicu još bolji postat cu
uz Paragu i uz HOS-a do smrti ostat cu!!
Teci Uno Drino teci tuci Neretvo nije Hrvat
HOS nam kaže gleda i neda to!!
Dali smo im svima ruku da sve izvuku sad svaki cetnik
kome kome ne zna kome ce...
Samo jedna jedna majka postoji za sina
za Pravaša jedna zemlja Hrvatska do Zemuna!!
Neka pjeva srbijanac i srbija sva predajem
se Hosovcima živjela NDH!!
Dan nakon što je odbacilo pokušaje obrane u predmetu "Gotovina, Čermak i Markač" da ospori nadležnost Haškog suda za "Oluju", Raspravno vijeće prihvatilo je u utorak dio prigovora obrane generala Ante Gotovine na nejasnoće i nepreciznosti u optužnici i naložilo tužiteljstvu da do 26. ožujka dostavi pojašnjenja.
Obrana generala Gotovine u siječnju je zatražila od Vijeća da naloži tužiteljstvu da doradi optužnicu zbog niza nejasnoća i nepreciznosti - od toga da ne navodi poimence članove udruženog zločinačkog pothvata do toga da ne definira precizno opseg odgovornosti generala Gotovine za neka djela.
Vijeće je u svojoj odluci zatražilo od tužiteljstva da, među ostalim, do ponedjeljka precizira da li je general Gotovina bio nadređen generalu Ivanu Čermaku samo kao zapovjedniku kninskog garnizona ili i kao predstavniku hrvatske Vlade koji je imao ovlasti i nad civilnom policijom i policijskom upravom. Također zatražilo je i da pojasni da li je general Gotovina imao efektivnu kontrolu nad snagama nabrojanim u optužnici te da precizira "područje" djelovanja zajedničkog zločinačkog pothvata.
Tužiteljstvu je naređeno i da objasni "nestanak" dijela žrtava koje su bile navedene u izvornoj optužnici protiv generala Gotovine, a ne pojavljuju se u objedinjoj optužnici "Gotovina, Čermak i Markač".
Također, tužiteljstvo mora lokacijom odrediti "iskopavanja masovnih grobnica" koje spominje u optužnici.
Vijeće je dio prigovora odbacilo ocijenivši da je optužnica u tim dijelovima bila dovoljna jasna i precizna, a dio je odbacio s obrazloženjem da se radi o pitanju utvrđivanja činjenica - što je predmet suđenja, a ne pitanju preciznosti optužnice koje se rješava u predraspravnom dijelu postupka.
Optužnica tereti generala Gotovinu zajedno s generalima Ivanom Čermakom i Mladenom Markačem za zločine nad srpskim stanovništvom počinjene prije, tijekom i nakon operacije "Oluja" u razdoblju između srpnja i rujna 1995. godine, počinjene etničkim čišćenjem koje je smišljeno u sklopu zajedničkog zločinačkog pothvata.
Početak suđenja zakazan je za 7. svibnja, a prije toga pred Haškim sudom rješavanje je pitanja glavnom branitelja Mladena Markača Miroslava Šeparovića kojeg je Raspravno vijeće zbog sukoba interesa isključilo iz braniteljskog tima generala Markača. To pitanje trenutno je pred Žalbenim vijećem Haškog suda.
Branitelji generala Markača u utorak su podnijeli Žalbenom vijeću žalbu na odluku Raspravnog vijeća kojom je ovog mjeseca Šeparović isključen iz obrane jer je u sukobu interesa po dva osnova - zbog toga što može biti neophodan svjedok u predmetu i zbog toga što se kao bivši ministar pravosuđa ima interesa štititi od odgovornosti za eventualne propuste njegova ministarstva u vrijeme Oluje.
... lišce u sadašnjem Vukovaru drukcije treperi ... Vuka je pritajena, Dunav tece tiše, još tiše, kao da se zaustavio, kao da stoji... Noc je osamljena poput udovice uronule u uspomene... Vukovar se naucio biti tih, nezamjetan, ponosit u svojoj oronuloj, do kostura ogoljeloj boli i uspomeni... i koliko god se nekome cinilo da ozdravlja, uspravlja se, raste i obnavlja se, Vukovar još ne živi... kao da je zastao biti Vukovar...
Što se toga 18. studenoga dogodilo Vukovaru? Tko je predao grad "jugoslavenskoj narodnoj armiji" i cetnicima? Zapisa o tome je na stotine tisuca stranica. Što je istina o Vukovaru? Nitko tocno ne zna. Zna se kako je grad s tridesetak tisuca stanovnika branilo jedva 1800 branitelja, nestalih je više od tisucu, odvedenih iz bolnice 261... Mnogima se još i danas nezna sudbima. O hrvatskoj Hirošimi ili Guernici, kako se od tada zove ovaj simbol ratnih stradanja, nitko ne govori bez emocija. Majke nestalih i poginulih, zarobljenici, prognanici, svatko ima svoju ispovijed i ne zna se cija je sudbina strašnija.
Zna se da je rat u Vukovaru poceo 24. kolovoza prije deset godina i trajao sve do polovice studenoga, i da je stotinu i dva dana Vukovar živio pod zemljom, u podrumima, bez struje, vode, i lijekova. Opirao se tri mjeseca nadiranju elitne gardijske divizije s tri oklopne brigade i oko 4000 ljudi i 360 tenkova... Danas - Vukovar se polako diže iz mrtvih, kuce se obnavljaju, ljudi se vracaju. Istina je, ništa više nije kao nekada. Ali, oni koji su pognutih glava ispraceni cetnickim pjesmama, prognani iz grada prije deset godina, vratili su se i još se vracaju. I potvrduju da je legendarni vukovarski novinar Siniša Glavaševic bio u pravu kad im je na odlasku u progonstvo, prije nego li su ga krvnici mucki ubili, porucio: "A Grad? Za nj se ne brinite. On je svo vrijeme bio u vama, samo skriven, da ga krvnik ne nade. Grad - to ste vi"!
Kao veliki nacionalist,kao veliki Hrvat,
kao domoljub i čovjek kojem je sveta hrvatska gruda,
u svojoj nutrini osjećam sramotu,
u mom srcu leži jad,
jer,oskvrnuli su moju domovinu,
od trenutka kad su prodali Antu Gotovinu...
Najviše tijelo hrvatske vlasti, nije imalo dostojanstva ni časti,
ostavilo je branitelje na teret Bogu i vragu,
a najbolje od njih predalo Haagu.
Mirko Norac,Rahim Ademi,Janko Bobetko,
Branimir Glavaš sve do Ante Gotovine,
sve su to VITEZOVI,HEROJI naše domovine...
Zato braćo!Svi!Iza njih stanimo, naše generale pred Europom branimo,
sačuvajmo im ponos i dostojanstvo,
a njihova nek djela budu svjedočanstvo.
Nemojmo dopustiti da nas dalje gaze,
nemojmo dati da na nas stalno paze,
jer s neba nas gleda Jelačić ban,
i Nikola Zrinski,i Krsto Frankopan.
Jelačić je izborio mnoge bojne slave,
a Zrinski i Frankopan za slobodu su dali glave...
A napisa Matoš istinu u stihovima:
"Vidje Hrvatska dosta čuda,
al ne nađe štrika za toliko Juda..."
Ustaška vojnica. Prvo ime organizacije bilo je Ustaša-
Hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO), a od 1933.
Ustaša- Hrvatski revolucionarni pokret.
Stvaranje Hrvatskog Domobrana
Tijekom listopada stvorena je organizacija Hrvatski domobran, koja počinje izdavati istoimene novine 16. listopada 1928. U novinama su surađivale vodeće hrvatske političke ličnosti, od Vlatka Mačeka do Ante Pavelića. Novine su zabranjene oko Božića 1928. Poslije proglašenja diktature kralja Aleksandra 6. siječnja 1929. i promjene naziva države u Kraljevina Jugoslavija, iz domovine bježe Branimir Jelić, Gustav Perčec i Ante Pavelić. K njima se u izbjeglištvu postupno pridružuju August Košutić i Juraj Krnjević te desetak hrvatskih sveučilištaraca i radnika. Pavelić i Perčec posjećuju Sofiju i potpisuju 20. travnja 1929. s predstavnicima Makedonskog nacionalnog komiteta Sofijsku deklaraciju, koja naglašava da će koordinirati "svoju legalnu djelatnost za izvojštenje čovječjih i narodnih prava, političke slobode te podpune nezavisnosti i Hrvatske i Makedonije". Zbog ove deklaracije Pavelića i Perčeca Sud za zaštitu države u Beogradu osudio je 17. srpnja 1929. na smrt. Otada Pavelić javno nastupa protiv Kraljevine Jugoslavije i traži uspostavu samostalne hrvatske države. Do ljeta 1931. postoji suradnja između Pavelića te Košutića i Krnjevića. Od kolovoza 1930. počinje organiziranje hrvatskih radnika u Belgiji, a zatim u Južnoj i Sjevernoj Americi. Branimir Jelić osniva prvi ogranak Hrvatskog domobrana u Buenos Airesu 12. svibnja 1931., a u Europi je osnovano Vrhovno starješinstvo Hrvatskog domobrana na čelu s Pavelićem. Hrvatski domobran bio je masovna organizacija koja je izdavala tjednike: "Hrvatski domobran " (1931-44) u Buenos Airesu i "Nezavisnu hrvatsku državu " (1933-42) u Pittsburghu.
Razlozi nastanka
Ustaše su nastali kao hrvatska radikalno nacionalistička revolucionarna organizacija- nešto poput hrvatske IRA-e ili PLO-a onoga doba. Pridjevak "revolucionarna" se može shvatiti samo uvjetno, jer implicira nasilno rušenje jugoslavenske države. I, u tome je sadržana definicija ustaškog pokreta: to je nacionalni hrvatski pokret, po svojoj biti nužno usmjeren na rušenje bilo kakve Jugoslavije. Prije slizavanja s fašističkim i nacističkim režimima nije postojala nikakva ustaška ideologija- a može se reći ni poslije, jer je ustaško vodstvo samo kopiralo talijanske i njemačke uzore. Taj se pokret često proglašava fašističkim, za što nema potkrjepe u stvarnosti, jer su socijalna dinamika koja je hranila razvijenu ideologiju desne revolucije i antikomunistički radikalizam bili izočni u ustaškom pokretu koji je po svom habitusu pripadao nacionalno-revolucionarnim organizacijama 19. stoljeća.
Radničkoga podrijetla, Ante Pavelić je osnovnu naobrazbu stekao u bosanskohercegovačkim mjestima poput Travnika, a srednju je školu pohađao u Karlovcu i Zagrebu, gdje je 1910. maturirao. Još je u gimnazijskim danima pristupio Hrvatskoj stranci prava. Godine 1914. diplomira na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje 1915. stječe i doktorat . Tijekom 1.svjetski rata te u prvim poslijeratnim godinama intenzivira sudjelovanje u Hrvatskoj stranci prava, postaje potpredsjednikom stranke, zastupnikom u skupštini grada Zagreba, potpredsjednikom Hrvatske Odvjetničke komore i konačno poslanikom Narodne Skupštine gdje je bio očevidac Radićevog ubojstva (Philip Cohen: Tajni rat Srbije str.135) podatak koje su poslijeratne komunističke vlasti brižljivo krile. Profesionalno se istaknuo kao samostalni odvjetnik.
Suđenje Gotovini ubrzo počinje, za mene on nije nevin, a vidjet ćemo tko je u pravu!” uskliknula je na HTV-u Carla del Ponte revoltirana Sanaderovom prkosnom tezom kako je i dalje posve siguran da je Gotovina nevin.
Ova neobična retorika nije samo savršen uvod u skori početak suđenja Gotovini koje se odvija u ozračju pronađenog dokumenta Valentićeve vlade koji bi mogao biti ključan za slobodu Gotovine nego su ova retorika i skori početak suđenja odličan pledoaje za analizu što je koja vlast učinila za haške uznike.
Pitanje si postavljamo u trenutku bijesa i prijezira prema činjenici da ubrzo počinje suđenje Anti Gotovini kojem sudi isti svijet koji je ravnodušan na činjenicu da su i Mladić i Karadžić na slobodi. S obzirom na to da je Gotovina uhićen za mandata Sanaderove vlade, da je niz generala u Haag otišlo za mandata ove vlade, vrijeme je za pitanje što je objektivno mogao Sanader?
Šeks mi je jednom prigodom situaciju s Gotovinom plastično objasnio primjerom vuka koji upadne u klopku i ima jasan instinkt preživljavanja i svijest da će umrijeti ako si sam ne odgrize nogu iz klopke, sve kako bi si spasio glavu! “Nadam se da me sad razumijete”, rekao mi je revoltiran ciničnim pitanjima iz kojih se razabiralo da ne razumijem kako nisu imali izbora.
Na početku držim da je Tuđman savršeno postavio relacije: dok UN ne odgovori jesu li Oluja i Bljesak akcije koje se smiju istraživati, ja to ne dopuštam! No i takav državotvorni Tuđman ipak je izručio cijeli zrakoplov Hrvata iz BiH pa još od tada Dario Kordić tamo leži na robiji dugoj 25 godina.
Pritisak je bio neizdrživ! Sanader nije mogao nastaviti s načelnom Tuđmanovom politikom, jer je Račan svijetu pokazao da ovdje postoje snage koje i bez rezolucije UN-a dopuštaju da se zaroni u svaki grm Oluje! Kad je Sanader stigao na vlast, već je i Pantovčak otvorio arhive, podijelio sve tajne što su se mogle dijeliti i uzmicanja više nije moglo biti.
Što je dakle mogao Sanader? Nije imao u svijetu saveznike koje ima Srbija dok krije Mladića i Karadžića, nije imao manevarskog prostora jer je Račan naučio svijet da postoji u zemlji vlast koja će zadnji kamen prevrnuti ako se to od nje traži, za sukreatora vanjske politike imao je dva puta iskazanom izbornom voljom Hrvata izabranog predsjednika Mesića!
Što je mogao negoli odgristi si nogu da si spasi glavu? Ono malo slobodnog prostora ispunio je više-manje revnosno: suradnja s odvjetnicima je napokon primjerena, ali je bilo teško nadoknaditi činjenicu da su Račan i Granić uzeli puste godine Luki Mišetiću ne pružajući jedan papir koji bi pomogao Gotovini.
Danas se obrana generala sufinancira iz države, danas država i odvjetnici zajedno kopaju po arhivima kako bi našli pomoć jer Luka Mišetić i Sanader istim glasom poručuju Carli del Ponte: Gotovina je nevin! Danas Sanaderova vlada šalje braniteljima dokument iz kojeg je kristalno jasno da je Valentićeva vlada obznanila 7. kolovoza 1995. da tog dana završava Oluja, što znači da su od tada svi generali pa i Gotovina bez bilo kakve odgovornosti.
Dobije li Gotovina sud, u puzzlima koje će davati odgovor kako se to dogodilo bit će i Sanaderovih zasluga. Izgubi li Gotovina sud, o čemu ne želim ni sanjati, bit će to strašan udarac za Hrvatsku, naravno i za Sanadera.
Izgubi li Gotovina sud, pitajte Račana i Granića zašto su Mišetiću oduzeli silne godine u kojima nije mogao do dokumenata za pripremu obranu, pitajte Mesića zašto za zločine na Bleiburgu i u istarskim fojbama za alibi ističe da su im prethodili raniji zločini druge strane, a da istu tezu baš nikad nije izrekao kad se radi o Domovinskom ratu!
Naravno, pitajte i Sanadera što hoćete, no on će vam reći – kad je došao na scenu, noga je već bila u klopci i mogao je spašavati samo glavu. Za drugo je vrijeme iscurilo.
Vecernji List
