< | ožujak, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kao stjena što se neda
Žegama, divljim olujama
I ja nikad nedam se
Kroz stvarnost lutam
Život moj je poput hladne rijeke
Beskrajan i vijuga se
Iz nekog razloga neznana
Negdje ipak prestaje
Nisam sudac a ni mudrac
Teško nosim to kamenje
To breme sjecanja
Na svojim ledima
Gdje god dodem, kud god prodem
Vec je netko odlucio
U ime onoga što nas je stvorio
A nije se borio
Necu izdat ja, Boga nikada
Necu gasit sunce, koje s neba sja
Necu zbog tebe, kukom na sebe
Jer ti me voliš i ti se moliš za mene
LIJEPA LI SI
Kad se sjetim,suza krene,
zamirisu uspomene,
svake stope rodnog kraja
i narodnih obicaja.
Prepoznah lijepotu tvoju
sto probudi ljubav moju.
Kad sam s tobom,srce moje
kuca jace,veliko je.
Oj,Zagoro,lijepa li si,
Slavonijo,zlatna ti si.
Herceg-Bosno,srce ponosno,
Dalmacijo,more moje,
jedna dusa,a nas dvoje.
Pozdrav,Liko,Velebita diko.
Kad Neretva k moru krene,
ti se tada sjeti mene.Mojoj pjesmi budi tema
za sve one kojih nema.
Ajde,Istro i Zagorje,
podignimo sve tri boje,
zagrlimo se pred svima,
neka vide da nas ima.
Oj,Zagoro,lojepa li si,
Slavonijo,zlatna ti si.
Herceg-Bosno,srce ponosno,
Dalmacijo,more moje,
jedna dusa,a nas dvoje.
Pozdrav,Liko,Velebita diko...
Ifka i Hana
Dan
Ja i Samec
Ja i Matkovic
Pavlovic
Ja i Leo
Dolores i Sara
Šamec
Veno
Neno
Ivana
Ante
Hana
Ana I.
Petrorke
Tea
Leo
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Puška puca, a top rice, grmi kao grom,
Mlad ustaša bojak bije za hrvatski dom.
Puška puca, krv se lije, dušman bježi klet,
A ustaška hrabra vojska vrši zavjet svet.
Tjera smjelo dušmanina s praga djedovskog
I podiže staru slavu roda hrvatskog.
Puška puca, a top rice, barut miriše,
Mlad ustaša na bojištu ranjen izdiše.
Ne plaši ga grom pušaka ni topova jek,
Dom, sloboda, vjerna ljuba rani su mu lijek.
Oj, Hrvatska, zemljo mila, svice danak tvoj,
Sad ustaška hrabra vojska za te bije boj.
Od stoljeca sedmog
Mislili su neki, vec nas nece biti.
Ni veselje svoje nisu znali kriti
Raselit nas triba da nas manje ima,
Nisu tu ni bili tad ce reci svima.
Nek tudinu grizu, roda znati nece
Bez jezika narod nema više srece
Djeca roda povist nece znati
Potom svoj na svome nece bit Hrvati
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
Tom ne može nitko prošlost da izbriše,
Varaju se i ne misle tako
Što se krvlju brani, ne pušta se lako.
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
Tom ne može nitko prošlost da izbriše,
Mi smo tu odavna svi moraju znati
To je naša zemlja, tu žive Hrvati
Kroz vrimena gruba i kroz ljute boje
Branili smo casno mi ognjišce svoje
Cuvaše nam predi ovu rodnu grudu
Nisu zbog slobode ginuli zaludu
Al' sad evo opet nova zora rudi,
Oslih dugih lita Hrvatska se budi,
Tu na našoj zemlji naš se barjak vije,
Crven bijeli plavi, više se ne krije.
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
Tom ne može nitko prošlost da izbriše,
Varaju se i ne misle tako
Što se krvlju brani, ne pušta se lako.
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
Tom ne može nitko prošlost da izbriše,
Mi smo tu odavna svi moraju znati
To je naša zemlja, tu žive Hrvati
Na kamenu tvrdom o tom slova pišu,
"Od stoljeca sedmog tu Hrvati dišu".
Ako Ante Gotovina jest pretjerao,
i neka je čovjek pretjerao, neka se izvole zakoni prilagoditi.
Nema nevinih civila među Srbima, neka bježe psine preko Drine,
važna je samo Hrvatska, i bolje ako je čista...
Ante GOTOVINA rođen je 12. listopada 1955. na otoku Pašmanu u općini Zadar u Republici Hrvatskoj
2. Ante GOTOVINA je profesionalni vojnik i bivši pripadnik francuske Legije stranaca. Po povratku u Hrvatsku 1990. imenovan je zapovjednikom 1. gardijske brigade. Od veljače do travnja 1992. bio je zamjenik zapovjednika posebne jedinice Glavnog stožera Hrvatske vojske
a od travnja do listopada 1992. bio je raspoređen u Hrvatsko vijeće obrane
Ustaška vojnica. Prvo ime organizacije bilo je Ustaša-
Hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO), a od 1933.
Ustaša- Hrvatski revolucionarni pokret.
Stvaranje Hrvatskog Domobrana
Tijekom listopada stvorena je organizacija Hrvatski domobran, koja počinje izdavati istoimene novine 16. listopada 1928. U novinama su surađivale vodeće hrvatske političke ličnosti, od Vlatka Mačeka do Ante Pavelića. Novine su zabranjene oko Božića 1928. Poslije proglašenja diktature kralja Aleksandra 6. siječnja 1929. i promjene naziva države u Kraljevina Jugoslavija, iz domovine bježe Branimir Jelić, Gustav Perčec i Ante Pavelić. K njima se u izbjeglištvu postupno pridružuju August Košutić i Juraj Krnjević te desetak hrvatskih sveučilištaraca i radnika. Pavelić i Perčec posjećuju Sofiju i potpisuju 20. travnja 1929. s predstavnicima Makedonskog nacionalnog komiteta Sofijsku deklaraciju, koja naglašava da će koordinirati "svoju legalnu djelatnost za izvojštenje čovječjih i narodnih prava, političke slobode te podpune nezavisnosti i Hrvatske i Makedonije". Zbog ove deklaracije Pavelića i Perčeca Sud za zaštitu države u Beogradu osudio je 17. srpnja 1929. na smrt. Otada Pavelić javno nastupa protiv Kraljevine Jugoslavije i traži uspostavu samostalne hrvatske države. Do ljeta 1931. postoji suradnja između Pavelića te Košutića i Krnjevića. Od kolovoza 1930. počinje organiziranje hrvatskih radnika u Belgiji, a zatim u Južnoj i Sjevernoj Americi. Branimir Jelić osniva prvi ogranak Hrvatskog domobrana u Buenos Airesu 12. svibnja 1931., a u Europi je osnovano Vrhovno starješinstvo Hrvatskog domobrana na čelu s Pavelićem. Hrvatski domobran bio je masovna organizacija koja je izdavala tjednike: "Hrvatski domobran " (1931-44) u Buenos Airesu i "Nezavisnu hrvatsku državu " (1933-42) u Pittsburghu.
Razlozi nastanka
Ustaše su nastali kao hrvatska radikalno nacionalistička revolucionarna organizacija- nešto poput hrvatske IRA-e ili PLO-a onoga doba. Pridjevak "revolucionarna" se može shvatiti samo uvjetno, jer implicira nasilno rušenje jugoslavenske države. I, u tome je sadržana definicija ustaškog pokreta: to je nacionalni hrvatski pokret, po svojoj biti nužno usmjeren na rušenje bilo kakve Jugoslavije. Prije slizavanja s fašističkim i nacističkim režimima nije postojala nikakva ustaška ideologija- a može se reći ni poslije, jer je ustaško vodstvo samo kopiralo talijanske i njemačke uzore. Taj se pokret često proglašava fašističkim, za što nema potkrjepe u stvarnosti, jer su socijalna dinamika koja je hranila razvijenu ideologiju desne revolucije i antikomunistički radikalizam bili izočni u ustaškom pokretu koji je po svom habitusu pripadao nacionalno-revolucionarnim organizacijama 19. stoljeća.
Radničkoga podrijetla, Ante Pavelić je osnovnu naobrazbu stekao u bosanskohercegovačkim mjestima poput Travnika, a srednju je školu pohađao u Karlovcu i Zagrebu, gdje je 1910. maturirao. Još je u gimnazijskim danima pristupio Hrvatskoj stranci prava. Godine 1914. diplomira na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje 1915. stječe i doktorat . Tijekom 1.svjetski rata te u prvim poslijeratnim godinama intenzivira sudjelovanje u Hrvatskoj stranci prava, postaje potpredsjednikom stranke, zastupnikom u skupštini grada Zagreba, potpredsjednikom Hrvatske Odvjetničke komore i konačno poslanikom Narodne Skupštine gdje je bio očevidac Radićevog ubojstva (Philip Cohen: Tajni rat Srbije str.135) podatak koje su poslijeratne komunističke vlasti brižljivo krile. Profesionalno se istaknuo kao samostalni odvjetnik.