< | ožujak, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kao stjena što se neda
Žegama, divljim olujama
I ja nikad nedam se
Kroz stvarnost lutam
Život moj je poput hladne rijeke
Beskrajan i vijuga se
Iz nekog razloga neznana
Negdje ipak prestaje
Nisam sudac a ni mudrac
Teško nosim to kamenje
To breme sjecanja
Na svojim ledima
Gdje god dodem, kud god prodem
Vec je netko odlucio
U ime onoga što nas je stvorio
A nije se borio
Necu izdat ja, Boga nikada
Necu gasit sunce, koje s neba sja
Necu zbog tebe, kukom na sebe
Jer ti me voliš i ti se moliš za mene
LIJEPA LI SI
Kad se sjetim,suza krene,
zamirisu uspomene,
svake stope rodnog kraja
i narodnih obicaja.
Prepoznah lijepotu tvoju
sto probudi ljubav moju.
Kad sam s tobom,srce moje
kuca jace,veliko je.
Oj,Zagoro,lijepa li si,
Slavonijo,zlatna ti si.
Herceg-Bosno,srce ponosno,
Dalmacijo,more moje,
jedna dusa,a nas dvoje.
Pozdrav,Liko,Velebita diko.
Kad Neretva k moru krene,
ti se tada sjeti mene.Mojoj pjesmi budi tema
za sve one kojih nema.
Ajde,Istro i Zagorje,
podignimo sve tri boje,
zagrlimo se pred svima,
neka vide da nas ima.
Oj,Zagoro,lojepa li si,
Slavonijo,zlatna ti si.
Herceg-Bosno,srce ponosno,
Dalmacijo,more moje,
jedna dusa,a nas dvoje.
Pozdrav,Liko,Velebita diko...
Ifka i Hana
Dan
Ja i Samec
Ja i Matkovic
Pavlovic
Ja i Leo
Dolores i Sara
Šamec
Veno
Neno
Ivana
Ante
Hana
Ana I.
Petrorke
Tea
Leo
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Puška puca, a top rice, grmi kao grom,
Mlad ustaša bojak bije za hrvatski dom.
Puška puca, krv se lije, dušman bježi klet,
A ustaška hrabra vojska vrši zavjet svet.
Tjera smjelo dušmanina s praga djedovskog
I podiže staru slavu roda hrvatskog.
Puška puca, a top rice, barut miriše,
Mlad ustaša na bojištu ranjen izdiše.
Ne plaši ga grom pušaka ni topova jek,
Dom, sloboda, vjerna ljuba rani su mu lijek.
Oj, Hrvatska, zemljo mila, svice danak tvoj,
Sad ustaška hrabra vojska za te bije boj.
Od stoljeca sedmog
Mislili su neki, vec nas nece biti.
Ni veselje svoje nisu znali kriti
Raselit nas triba da nas manje ima,
Nisu tu ni bili tad ce reci svima.
Nek tudinu grizu, roda znati nece
Bez jezika narod nema više srece
Djeca roda povist nece znati
Potom svoj na svome nece bit Hrvati
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
Tom ne može nitko prošlost da izbriše,
Varaju se i ne misle tako
Što se krvlju brani, ne pušta se lako.
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
Tom ne može nitko prošlost da izbriše,
Mi smo tu odavna svi moraju znati
To je naša zemlja, tu žive Hrvati
Kroz vrimena gruba i kroz ljute boje
Branili smo casno mi ognjišce svoje
Cuvaše nam predi ovu rodnu grudu
Nisu zbog slobode ginuli zaludu
Al' sad evo opet nova zora rudi,
Oslih dugih lita Hrvatska se budi,
Tu na našoj zemlji naš se barjak vije,
Crven bijeli plavi, više se ne krije.
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
Tom ne može nitko prošlost da izbriše,
Varaju se i ne misle tako
Što se krvlju brani, ne pušta se lako.
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
Tom ne može nitko prošlost da izbriše,
Mi smo tu odavna svi moraju znati
To je naša zemlja, tu žive Hrvati
Na kamenu tvrdom o tom slova pišu,
"Od stoljeca sedmog tu Hrvati dišu".
Ako Ante Gotovina jest pretjerao,
i neka je čovjek pretjerao, neka se izvole zakoni prilagoditi.
Nema nevinih civila među Srbima, neka bježe psine preko Drine,
važna je samo Hrvatska, i bolje ako je čista...
Ante GOTOVINA rođen je 12. listopada 1955. na otoku Pašmanu u općini Zadar u Republici Hrvatskoj
2. Ante GOTOVINA je profesionalni vojnik i bivši pripadnik francuske Legije stranaca. Po povratku u Hrvatsku 1990. imenovan je zapovjednikom 1. gardijske brigade. Od veljače do travnja 1992. bio je zamjenik zapovjednika posebne jedinice Glavnog stožera Hrvatske vojske
a od travnja do listopada 1992. bio je raspoređen u Hrvatsko vijeće obrane
Suđenje Gotovini ubrzo počinje, za mene on nije nevin, a vidjet ćemo tko je u pravu!” uskliknula je na HTV-u Carla del Ponte revoltirana Sanaderovom prkosnom tezom kako je i dalje posve siguran da je Gotovina nevin.
Ova neobična retorika nije samo savršen uvod u skori početak suđenja Gotovini koje se odvija u ozračju pronađenog dokumenta Valentićeve vlade koji bi mogao biti ključan za slobodu Gotovine nego su ova retorika i skori početak suđenja odličan pledoaje za analizu što je koja vlast učinila za haške uznike.
Pitanje si postavljamo u trenutku bijesa i prijezira prema činjenici da ubrzo počinje suđenje Anti Gotovini kojem sudi isti svijet koji je ravnodušan na činjenicu da su i Mladić i Karadžić na slobodi. S obzirom na to da je Gotovina uhićen za mandata Sanaderove vlade, da je niz generala u Haag otišlo za mandata ove vlade, vrijeme je za pitanje što je objektivno mogao Sanader?
Šeks mi je jednom prigodom situaciju s Gotovinom plastično objasnio primjerom vuka koji upadne u klopku i ima jasan instinkt preživljavanja i svijest da će umrijeti ako si sam ne odgrize nogu iz klopke, sve kako bi si spasio glavu! “Nadam se da me sad razumijete”, rekao mi je revoltiran ciničnim pitanjima iz kojih se razabiralo da ne razumijem kako nisu imali izbora.
Na početku držim da je Tuđman savršeno postavio relacije: dok UN ne odgovori jesu li Oluja i Bljesak akcije koje se smiju istraživati, ja to ne dopuštam! No i takav državotvorni Tuđman ipak je izručio cijeli zrakoplov Hrvata iz BiH pa još od tada Dario Kordić tamo leži na robiji dugoj 25 godina.
Pritisak je bio neizdrživ! Sanader nije mogao nastaviti s načelnom Tuđmanovom politikom, jer je Račan svijetu pokazao da ovdje postoje snage koje i bez rezolucije UN-a dopuštaju da se zaroni u svaki grm Oluje! Kad je Sanader stigao na vlast, već je i Pantovčak otvorio arhive, podijelio sve tajne što su se mogle dijeliti i uzmicanja više nije moglo biti.
Što je dakle mogao Sanader? Nije imao u svijetu saveznike koje ima Srbija dok krije Mladića i Karadžića, nije imao manevarskog prostora jer je Račan naučio svijet da postoji u zemlji vlast koja će zadnji kamen prevrnuti ako se to od nje traži, za sukreatora vanjske politike imao je dva puta iskazanom izbornom voljom Hrvata izabranog predsjednika Mesića!
Što je mogao negoli odgristi si nogu da si spasi glavu? Ono malo slobodnog prostora ispunio je više-manje revnosno: suradnja s odvjetnicima je napokon primjerena, ali je bilo teško nadoknaditi činjenicu da su Račan i Granić uzeli puste godine Luki Mišetiću ne pružajući jedan papir koji bi pomogao Gotovini.
Danas se obrana generala sufinancira iz države, danas država i odvjetnici zajedno kopaju po arhivima kako bi našli pomoć jer Luka Mišetić i Sanader istim glasom poručuju Carli del Ponte: Gotovina je nevin! Danas Sanaderova vlada šalje braniteljima dokument iz kojeg je kristalno jasno da je Valentićeva vlada obznanila 7. kolovoza 1995. da tog dana završava Oluja, što znači da su od tada svi generali pa i Gotovina bez bilo kakve odgovornosti.
Dobije li Gotovina sud, u puzzlima koje će davati odgovor kako se to dogodilo bit će i Sanaderovih zasluga. Izgubi li Gotovina sud, o čemu ne želim ni sanjati, bit će to strašan udarac za Hrvatsku, naravno i za Sanadera.
Izgubi li Gotovina sud, pitajte Račana i Granića zašto su Mišetiću oduzeli silne godine u kojima nije mogao do dokumenata za pripremu obranu, pitajte Mesića zašto za zločine na Bleiburgu i u istarskim fojbama za alibi ističe da su im prethodili raniji zločini druge strane, a da istu tezu baš nikad nije izrekao kad se radi o Domovinskom ratu!
Naravno, pitajte i Sanadera što hoćete, no on će vam reći – kad je došao na scenu, noga je već bila u klopci i mogao je spašavati samo glavu. Za drugo je vrijeme iscurilo.
Vecernji List