|
|
| < | veljača, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kao stjena što se neda
Žegama, divljim olujama
I ja nikad nedam se
Kroz stvarnost lutam
Život moj je poput hladne rijeke
Beskrajan i vijuga se
Iz nekog razloga neznana
Negdje ipak prestaje
Nisam sudac a ni mudrac
Teško nosim to kamenje
To breme sjecanja
Na svojim ledima
Gdje god dodem, kud god prodem
Vec je netko odlucio
U ime onoga što nas je stvorio
A nije se borio
Necu izdat ja, Boga nikada
Necu gasit sunce, koje s neba sja
Necu zbog tebe, kukom na sebe
Jer ti me voliš i ti se moliš za mene
LIJEPA LI SI
Kad se sjetim,suza krene,
zamirisu uspomene,
svake stope rodnog kraja
i narodnih obicaja.
Prepoznah lijepotu tvoju
sto probudi ljubav moju.
Kad sam s tobom,srce moje
kuca jace,veliko je.
Oj,Zagoro,lijepa li si,
Slavonijo,zlatna ti si.
Herceg-Bosno,srce ponosno,
Dalmacijo,more moje,
jedna dusa,a nas dvoje.
Pozdrav,Liko,Velebita diko.
Kad Neretva k moru krene,
ti se tada sjeti mene.Mojoj pjesmi budi tema
za sve one kojih nema.
Ajde,Istro i Zagorje,
podignimo sve tri boje,
zagrlimo se pred svima,
neka vide da nas ima.
Oj,Zagoro,lojepa li si,
Slavonijo,zlatna ti si.
Herceg-Bosno,srce ponosno,
Dalmacijo,more moje,
jedna dusa,a nas dvoje.
Pozdrav,Liko,Velebita diko...
Ifka i Hana
Dan
Ja i Samec
Ja i Matkovic
Pavlovic
Ja i Leo
Dolores i Sara
Šamec
Veno
Neno
Ivana
Ante
Hana
Ana I.
Petrorke
Tea
Leo
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Puška puca, a top rice, grmi kao grom,
Mlad ustaša bojak bije za hrvatski dom.
Puška puca, krv se lije, dušman bježi klet,
A ustaška hrabra vojska vrši zavjet svet.
Tjera smjelo dušmanina s praga djedovskog
I podiže staru slavu roda hrvatskog.
Puška puca, a top rice, barut miriše,
Mlad ustaša na bojištu ranjen izdiše.
Ne plaši ga grom pušaka ni topova jek,
Dom, sloboda, vjerna ljuba rani su mu lijek.
Oj, Hrvatska, zemljo mila, svice danak tvoj,
Sad ustaška hrabra vojska za te bije boj.
Od stoljeca sedmog
Mislili su neki, vec nas nece biti.
Ni veselje svoje nisu znali kriti
Raselit nas triba da nas manje ima,
Nisu tu ni bili tad ce reci svima.
Nek tudinu grizu, roda znati nece
Bez jezika narod nema više srece
Djeca roda povist nece znati
Potom svoj na svome nece bit Hrvati
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
Tom ne može nitko prošlost da izbriše,
Varaju se i ne misle tako
Što se krvlju brani, ne pušta se lako.
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
Tom ne može nitko prošlost da izbriše,
Mi smo tu odavna svi moraju znati
To je naša zemlja, tu žive Hrvati
Kroz vrimena gruba i kroz ljute boje
Branili smo casno mi ognjišce svoje
Cuvaše nam predi ovu rodnu grudu
Nisu zbog slobode ginuli zaludu
Al' sad evo opet nova zora rudi,
Oslih dugih lita Hrvatska se budi,
Tu na našoj zemlji naš se barjak vije,
Crven bijeli plavi, više se ne krije.
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
Tom ne može nitko prošlost da izbriše,
Varaju se i ne misle tako
Što se krvlju brani, ne pušta se lako.
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
Tom ne može nitko prošlost da izbriše,
Mi smo tu odavna svi moraju znati
To je naša zemlja, tu žive Hrvati
Na kamenu tvrdom o tom slova pišu,
"Od stoljeca sedmog tu Hrvati dišu".
Ako Ante Gotovina jest pretjerao,
i neka je čovjek pretjerao, neka se izvole zakoni prilagoditi.
Nema nevinih civila među Srbima, neka bježe psine preko Drine,
važna je samo Hrvatska, i bolje ako je čista...
Ante GOTOVINA rođen je 12. listopada 1955. na otoku Pašmanu u općini Zadar u Republici Hrvatskoj
2. Ante GOTOVINA je profesionalni vojnik i bivši pripadnik francuske Legije stranaca. Po povratku u Hrvatsku 1990. imenovan je zapovjednikom 1. gardijske brigade. Od veljače do travnja 1992. bio je zamjenik zapovjednika posebne jedinice Glavnog stožera Hrvatske vojske
a od travnja do listopada 1992. bio je raspoređen u Hrvatsko vijeće obrane
Crna legija je bila elitna jedinica Ustaške vojnice nastala za vrijeme Drugog svjetskog rata. Zapovjednik Crne legije je bio Jure Francetić a zamjenik mu je bio Rafael Boban.
Službeni naziv te postrojbe je prilično nejasan pošto je u emigraciji izdano više različitih povijesnih knjiga koje se drastično razlikuju. Neke su tvrdile da je naziv bio 1. ustaški zdrug iliti Bojna grupa Jure Francetića. Prema knjizi Damira Juga Oružane snage NDH naziv je bio 1. ustaška pukovnija, ali taj naziv je nosila pukovnija pod zapovjedništvom Tomislava Rolfa u Kostajnici na Uni (danas Hrvatska i Bosanska Kostajnica). Prema knjizi Bitka za Kupres 1942. Davora Marijana naziv je bio Sarajevska ustaška pukovnija.
Njezin sastav je još veća zagonetka. Prema najraširenijoj verziji činile su je u početku dvije sarajevske ustaške bojne od oko 800 ljudi, pod zapovjedništvom Bećira Lokmića. Nakon njegove pogibije zapovjedništvo je preuzeo povjerenik Glavnog ustaškog stana za Bosnu, sa činom satnika Ustaške vojnice, Jure Francetić, koji zajedno s Antom Vokićem obavlja popunjavanje i organiziranje ustaških postrojbi za borbe protiv ustanika u istočnoj Bosni. Problem ove verzije je u tome da je Lokmić poginuo u srpnju 1942. godine kao časnik u 2. satniji I. ustaške bojne. Ponovno prema knjizi Davora Marijana osnivači su bili satnik Jure Francetić i poručnik Rafael Boban od I. ustaške stajaće djelatne i Pripremne bojne grada Sarajeva. U jugoslavenskoj literaturi navodi se kao elitna postrojba jačine pet bojni.
Nastanak
Nakon stvaranja NDH u istočnoj Bosni buknuo je partizansko-četnički ustanak protiv vlasti NDH. Naročito su se četničke jedinice isticale u zločinima nad muslimanskim (Bošnjačkim) stanovništvom. Četnici su planirali istrijebiti muslimane kako bi taj etnički očišćen teritorij kasnije bio pripojen zamišljenoj "Velikoj Srbiji". Nakon četničkih pokolja i terora u Foči i okolnim muslimanskim selima, mnogo izbjeglica iz tih krajeva, visokomotiviranih za osvetu, Francetić uključuje u svoju postrojbu te ustrojavajući III. bojnu zajedno s Rafaelom Bobanom osniva Crnu legiju kao pukovnijsku ustašku formaciju. Taj nadimak postrojba dobiva po crnoj odori, jer sukna druge boje, odnosno svijetlozelene koja je bila propisana za odore Ustaške vojnice, tada u skladištima nije bilo osim crne.
Crna legija je bila dobro opremljena, naoružana i pokretna a izobrazbeni centar joj je bio na Koševu u Sarajevu. U početku je brojila 1200 do 1500 ljudi.
Crna legija odnosno I. pukovnija pretvorena je u I. ustaški stajaći zdrug, a Bobanova bojna (III.) u V. ustaški zdrug. Nakon Stipkovićeve pogibije kod Sarajeva "na zagonetan način" na mjestu zapovjednika I. zdruga zamjenio ga je ustaški bojnik Šulentić. I. zdrug je kasnije ušao u sastav 8. hrvatske divizije kojoj je zapovjednik bio general Domanik. Sjedište joj je bilo u Sarajevu. V. ustaški zdrug je premješten u jugozapadnu Bosnu a sjedište mu je bilo u Livnu. U siječnju 1944. po Pavelićevoj naredbi V. zdrug je premješeten u Zagreb gdje se trebao odmoriti te popuniti ljudstvom, oružjem i opremom. Nakon toga je trebao biti upućen prema Tuzli koju su tada ugrožavali partizani. No po Bobanovom prijedlogu V. zdrug je upućen u Podravinu u borbu protiv partizana s Bilogore. Nijemci su za to namjeravali iskoristiti dvije mađarske divizije jer su Mađari smatrali da ustaške postrojbe nisu bile dovoljne za suzbijanje partizana. Želeći spriječiti ulazak mađarskih jedinica na teritorij NDH, Boban je zajedno sa Antom Moškovom i njegovim Poglavnikovim tjelesnim zdrugom, ne poštujući zapovjedi njemačkog generala Anleba, krenuo u akciju i uspješno ju izveo bez upotrebe mađarskih jedinica. V. zdrug je nakon toga ušua u sastav 5. hrvatske divizije sa sjedištem u Bjelovaru. Zapovjednik divizije je bio Boban.
