moje misli tebi

subota, 22.11.2014.

večeras

...večeras mi se piše...večeras mi se stvarno piše...o njegovim crnim očima...o njegovim snažnim rukama..o njegovim toplim poljupcima..večeras mi se piše o njemu...o svim onim sitnicama koje njega čine onim što on jest...i pisati ću, pisati ću njemu..
..znaš li kako je svaki dan prolaziti kraj mjesta gdje si prvi puta spustio svoje usne na moje...onog istog mjesta gdje si me (slučajnost ne postoji) i zadnji puta poljubio...znaš li kako je gaziti one staze koje su naše noge zajedno gazile...mirisati one borove koje smo zajedno mirisali..znaš li kako je prolaziti ispod onih istih zvijezda koje smo gledali, ispod mjeseca koji se smijao, nama, na ukradenih 10 minuta koji su nam ponekad bili sve što smo imali...znaš li kako je znati da te nema tu, a istodobno te tako jako osjećati...da tu si, ositim to...i sada dok ove riječi pišem..i sada si tu...u svakome trenutku...bio san ili java osjećam te tako jako...
..znaš li kako je morati prihvatiti da te moje usne više neće ljubiti, da me tvoje ruke više neće grliti..znaš li kako je čekati, a ne dočekati, sanjati, a ne odsanjati, plakati, a ne isplakati, živjeti a ne živjeti...
...znaš li kako je pustiti od sebe nešto što ti znači više od svega, znaš li kako je biti tužan, a smijati se...da, smijati se usred tuge...radovati se kroz suze, ljubiti kroz bol...znaš li kako je tražiti, a ne naći, ići a ne doći, pitati, a ne dobiti odgovor...znaš li kako je ljubiti, a gubiti, pustiti, a željeti...znaš li...
...tvoje oči..te tvoje crne oči..u kojima sam gledala odsjaj svoje duše..kuda gledaju sada...ima li u njima onog istog traga razasutih zvijezda...ima li u njima one iste topline.. koja je grijala moje srce..ima li u njima onog laganog povjetarca koji je milovao moju kožu bez da su me tvoje ruke dirale..
....kojim putevima koračaš...kuda ideš...što sanjaš...čemu se nadaš..ljubiš li...smiješ li se...da, smiješ li se...pitam te to i ja se smješkam jer se sjetih tvojih rupica na obrazima kad se smiješ...tako mi fale...fale mi te male, obične rupice na obrazima...
- 23:25 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  studeni, 2014  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Studeni 2014 (22)

Opis bloga




  • “If you love a flower, don’t pick it up.
    Because if you pick it up it dies and it ceases to be what you love.
    So if you love a flower, let it be.
    Love is not about possession.
    Love is about appreciation.”


    “Sadness gives depth. Happiness gives height. Sadness gives roots. Happiness gives branches. Happiness is like a tree going into the sky, and sadness is like the roots going down into the womb of the earth. Both are needed, and the higher a tree goes, the deeper it goes, simultaneously. The bigger the tree, the bigger will be its roots. In fact, it is always in proportion. That's its balance.”


    “Be realistic: Plan for a miracle”


    “Life begins where fear ends.”


    “Courage Is a Love Affair with the Unknown”


    “That is the simple secret of happiness. Whatever you are doing, don’t let past move your mind; don’t let future disturb you. Because the past is no more, and the future is not yet. To live in the memories, to live in the imagination, is to live in the non-existential. And when you are living in the non-existential, you are missing that which is existential. Naturally you will be miserable, because you will miss your whole life.”


    Only Love and Its Failure Can Throw You Inside

Linkovi