Nisu svi koji lutaju izgubljeni...

Svako malo me uhvati neka nostalgija-kao neka sjećanja,ali nisu to prava sjećanja,već svjest o stanju u kakvom se nalazim...kao da te nešto zazebe oko srca kad se sjetiš svog života i ljudi u njemu..Ma,ne mogu to ni opisati.
Danas ću se veseliti..jer imam cijeli stan samo za sebe (+ privilegirane osobe :)
Sutra ću se veseliti....jer će mi se stara vratiti doma ha ha kak blesavo
Treba ti tak puno svega, a tak malo ničega :)
Obožavam pisati besmislenosti koje ipak nešto znače. možda vama ne,ali meni sigurno da.
a takvi su svi postovi, samo se neki znaju pretvarati da kuže, ili skuže na neki način pa se poistovjete s tom osobom..a to volim,volim kad se oduševim nekim,ali samo na početku..jer kasnije više ne valja..kasnije te svi upoznaju i skuže kak si glup u biti :D
i stvarno neznam ni jednu normalnu rečenicu sklopiti.
znam!! Ako imaš razlog, je u redu utješiti svoju tugu alkoholom? Ili samo prizvati veselje? To nije smrtni grijeh,nije...zato uživamo u posljednjim večerama kao što je Isus pio vino...ahaha
Uživam kad znam da ću ljude razočarati, jer onda drugi put neće biti tako jako iznenađeni. NE ŽELIM pisati postove u kojima će svi reći ' ja se totalno pronalazim u ovome.'
Jer..to je LAŽ! ali ipak ti je to ponekad drago čuti.
Zato..Sad je vrijeme za razočaravajući post. Sad svi morate biti tužni što niste pročitali ono što ste željeli pročitati, zato jer ne pišem zagonetke, nego stvarnost, zato jer sam u čudnom raspoloženju i otkrivam svoje misli -GOLE- misli.
I sad ću spomenuti svoju frendicu Ines, koja, znam, želi da ju spomenem. Ona inače bulji u moj poster mačkice na vratima i gleda joj okice lijepe...i ja ju pitam što vidi u mojim očima..hm..nije bitno
Sad smo spomenuli Ines. A jadna,sjedi na podu ko bogec (a pod je jako zmazani. al jebiga, to je moja soba).Neznam kaj da još velim. Ja volim svog bogeca. Evo reklama to vam je njezin blog možda ju nagovorite da napiše koji post.
I ja ću danas biti vesela jer ću po neznam ti ja koji put slušati Psihomodo pop. Ali staro je dobro. Uživo je dobro. Uživo je osjećajnije, uživo je sve stvarnije, a drugačije neznaš što je san a što realnost.
I meni će biti jako žao ako se danas ne pojavi Vatra. Njih još nisam čula uživo.
Dosta.
Zavšen je post. postignuta je namjera. Sad se ne morate vratiti ovdje, jer ste shvatili kak sam dumb
E da!!
CIMAA: Neznam di da te najdem. U koprivnici,ha? lol
Buš me vidla, imam neku majcu s papigama, tj. pticama i imam prišteve (alergija na brojeve,hihi matka,ubitačna matka)

Onaj sirup mi nije pomogao. Sad je majka kupila neki drugi. Kaže, to je onaj protiv kašlja. Onaj klasični.
Odvratan,bljutav okus. Ne mogu više izdržati. Odlazim po sok.
Sve radim naopačke. Puštam vodu da curi, uzimam čašu i punim je. Tek tada stavljam dvije žličice soka. Dobro da nisam stavila dvije i pol,bilo bi previše čudno.
Već je drugi dan.
Kako vrijeme brzo prolazi!baš kad sam pomislila da sam se uspjela oraspoložiti još danas, primjetih da je već blizu dva u noći. Zanimljivo, sunce još nije izašlo,dapače, mrkli mrak je vani. Samo zbog toga još smatram ovaj dan pod danas? Zato jer nisam otišla u krevet, jer nisam zaspala? Još uvijek nisam zaklopila oči...odspavala par sati..pa se probudila i rekla: Dobro jutro!
Vrijeme uopće ne staje. Mi se toliko iscrpimo iz dana u dan da naše tijelo to više ne može podnijeti i moramo odmarati nekoliko sati. (neki čak i pola 'dana')
Fascinira me to. pustiš svijet, nakratko, samo zatvoriš oči i kad ih ponovo otvoriš-novi dan, novi početak, drugi problemi, neki isti, druge temperature, drugi ljudi, druge situacije..hm.
Možda je to čak i dobro. Šteta što onda svaki put kad nam zagusti, jednostavno ne otiđemo spavati i probudimo se boljeg raspoloženja, a neke brige kroz to vrijeme ispare.
Žalosno je kad se 'ustanem na lijevu nogu'. Kakve sve to 'stvari' utječu na nas? Naša savjest,naši snovi, naši problemi, naše zadnje misli prije sna?
Ali..tako to funkcionira. Priroda također sniva.
Cvijeće diže glave ujutro.
Nadam se da ću visoko dići glavu ujutro, da ću veselo pozdraviti prvog koga sretnem, da ću navući osmijeh. (neznam zašto sumnjam da je to moguće. Zašto? Ako već sada sumnjam,kako je moguće da se to ostvari?)
Nego, započela sam ovaj post sa svojim boljim raspoloženjem koje danas, tj.jučer nije bilo prisutno. Naime, raspoložila me muzika.
Cijeli dan sam tražila poletnu pjesmu koja će mi pomoći.
Ni jedna nije upalila. Ni ona koja inače to uradi.
U bojama :)
Evo vam link, pa slušajte ako vam treba pomoć..ko zna!

yammat

„Ti imaš nešto crno u glavi.“-govori mi sa sažaljenjem u očima a ja ju prvo iznenađeno gledam, a tada se počnem smijati i smijati...
Čudi se, više ni neznam je li to žalost ili gađenje
„Znaš da nju ne smiješ shvaćati ozbiljno! Zašto sve toliko uzimaš k srcu?“
A ja samo slušam sat koji otkucava. Tik-tak. Tik-tak. Kao bomba koja će eksplodirati uskoro.

Na ogromnom sam vrtuljku. Počeo se tako brzo vrtjeti..postaje nepodnošljivo! Sebi govorim: usredotoči se na jednu točku. Samo jednu točku. Moraš naći točku! Inače će ti pozliti. Govorim si to uporno ali svejedno, stalno povraćam.

Tik-tak,tik-tak.

Najgore je kad izgubiš smisao. Pun prljavštine. Blatan. Odvratan. Crn.
Zašto ulagati trud, čemu mijenjati stvari? Sve je nepromjenjeno.
Sve je upravo tako kako treba biti. Tik-tak.

Misliš: Skočit ću u more!! Zaplivat ću u beskraj. Morske dubine ne će me plašiti. Slanoća. Hladnoća. Crnilo ispod mene. Iznad sunce. Daleko od ljudi. Daleko od svijeta. Sve će biti u redu.
Ali kad se to desi, taj osjećaj neće postojati. Ne možeš ga dozvati samo tako. Ne možeš se izgubiti kad ti želiš. Ponekad stvarno želim izbrisati put i izgubiti se...
No,sreća nije takva.
Stojiš u ogromnoj pustinji. Bez ikakve samilosti. Krutost. Ozbiljnost. Očaj. Puše vjetar i omotava oko tebe prašinu pijeska. Ajde, zgrabi sreću!! Zgrabi je! Da te vidimo!! Ha,ha!! Što čekaš?! Tu je,nudimo ti je !! što je,bojiš se??! Zašto pokrivaš oči? Zašto?! Oooo,smeta ti prljavština,smeta ti?! Ahahahaha! Budale li! Idiotizam! Tu je,samo je trebaš uhvatiti!!

Tik-tak,tik-tak.

Svi te razumiju. Nitko te ne poznaje. Sam si.

Što je moje zadovoljstvo? Usrećiti sebe? Usrećiti druge? Koga? Na koji način?
Nezahvalnost.

Nitko te ne šljivi. Samo gluma. Sebičnost.

Tik-tak,tik-tak.

Dođi,dođi...udari me! Udari me još jedanput! Udari me jače! Dokrajči me,molim te!

Tik,tak,tik-tak.

Bez nade. Nema ničega. Nema ničega. Nema ničega...........što me može zadovoljiti?

Ne postoji to. ja više ne znam što je moja sreća.

Reci mi koja je tvoja? Ha! Umrijet će i ona uskoro..vidjet ćeš.
Sve nestaje. Zašto? Jer smo mi ljudi! Ha,ha! Sve što radimo-uništavamo!

Nema smisla više.

Tik-tak,tik-tak.

Pa daj eksplodiraj!! Otkucaj to do kraja!! Nek eksplodira ta bomba i odvede me u beskonačnost...

GRADIM KULE.
Gradim kule s velikom pažnjom i ljubavlju. Brižljivo ih gladim i izbacujem sitno kamenje i smeće...To su kule koje mi daju smisao življenja jer ništa drugo ne znam raditi, ništa me nisu naučili. U zadnje vrijeme me iritira sva prljavština i vjetar koji želi nauditi kulama, koje je tako teško dignuti u visinu.
Nikad mi nisu rekli gdje je najpovoljnije izrađivati, zato sam si zadala samo jednu crticu – neka idu prema suncu.
Tada sam još bila nevina. Ruke su mi bile nježne, oči svjetlije..i obožavala sam imati puno pijeska oko sebe. Nije mi smetalo ako mi je zašao u patike.
Shvaćala sam to kao igru. Jednog dana čula sam kako on viče na nju i to me tako razočaralo da sam porušila sve svoje kule.
Morala sam krenti ispočetka. Nikako nisam mogla započeti. Par dana samo sam bespomoćno ležala na tom pijesku kao siroče.
Kad sam se konačno odvažila, moj talenat i vještina kao da su nestali. Sve je bilo tako prokleto teško.
Još uvijek se mučim s kulama.
Sada više ni ne brojim koliko puta su se porušile. Izgradila sam raznolike: velike i male, tamne i svijetle, ružne i lijepe...no sve su uništili valovi. Kao da sam rođena na krivom mjestu.
Zamorio me taj rad. Zna proći cijeli dan da samo sjedim na plaži,valovi me zapljuskuju, a moj pogled je uprt u daljinu, u more..sanjam da sam na nekoj drugoj strani gdje neću morati razmišljati o kulama i suncu i vjetru i smeću.
Nekad mi nešto drugo zaokupi misli. Neki zvižduk koji dolazi iz daljine. Nečiji glasan smijeh.
Jedanput je jedan zagrljeni par prošao pokraj mene i mahnuo mi.
Svejedno, znam da me moje kule čekaju, čekaju moje izmorene ruke..žele da ih izgradim čim više,ali namjerno mi prkose.
Još nijedna nije bila dovoljno čvrsta.
Ah,možda jednog dana.
Pitam se je li Mali Princ ponekad mrzio svoju Ružu?

Forum

Odite na forum i registrirajte se da se zahebavamo

nema veze kaj piše kc. svi blogeri su dobrodošli

Onda se vidimo,ha

Ima da se pojavite..inače..inače..no dojdite

Jezus! Moram svoje frustracije iskaljivati negdje. Otvorih blog editor i krećimo...........

Kurim i kurim.......pijem Sumamed...zakaj baš Sumamed..zakaj baš odvratan sirup?

Anbilivbl! na icq-u nema ni jedne žive duše!!! Nikog! Neznam dal mi se to ikad desilo.

Neznam kud bi sobom.

Naravno da ove subote ima slušaona tu u okolici ove glupe grabe ili brega ludog,kak si uzmete...

al sam ja bolesna......

A kamoli da idem do Kc-a Božesačuvaj!

Ubit ću se-

help me

subota je. ferje je. ja sam čak dobre volje. taman za druženje.

zakaj baš danas?

idem ,idem.......

Take me out-f.f.

So if you're lonely
You know I'm here waiting for you
I'm just a crosshair
I'm just a shot away from you
And if you leave here
You leave me broken, shattered I lie
I'm just a crosshair
I'm just a shot then we can die
I know I won't be leaving here with you
I say don't you know?
You say you don't know
I say take me out
I say you don't show
Don't move, time is slow
I say take me out
I say you don't know
You say you don't go
I say take me out
If I move, this could die
Eyes move, this could die
I want you to take me out
I know I won't be leaving here
With you
I say don't you know?
You say you don't know
I say take me out
If I wait, this can die
If I wane, this can die
I want you to take me out
If I move, this could die
If eyes move, this could die
Come on, take me out
I know I won't be leaving here
With you

Ko je videl tak nekaj? ma nema Boga!

ferje počelo,a ja bolesna. temperatura? A vani sunce sija.

ma znala sam ja da će me bolest dostići.

pi________________

Neznam više koristiti riječi. Kojim redoslijedom? Na kojoj razini težine?
Kako sam ikada prije nešto rekla riječima?
Kako se to radi?

Kašljem. Krvav okus u ustima..Kao da bolest dolazi. Tjeskoba. Sutra ću se boriti za predivan dan, danas nemam snage.

I'll wait up in the dark
For you to speak to me


Zagrizla sam u jabuku. Predivnu mirišljavu crvenu jabuku. Nakon toliko vremena! Koliko ono? Dvije godine?

Nevjerovatan osjećaj.

Želim pisati..................kak to ide?

Sve je propalo.

Evo priče za kraj:

ROBOT

ispod tamnog oblaka sada robot stoji sam
i ceka kisu da ga prekrije
natopi mu spojeve
prekrije hrdjom zauvijek
metalno tijelo bez nje ne ide nikuda vise
baterije pri kraju i sve manje struje salju poznaje li robot andjele
a onaj tko je stvarao nije mu usne stavio samo u snu on moze ljubiti
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek.. kaze on i nestane
medju puno crnih zica on mjesto srca ima kutiju sa njenim pramenom
a ispod zlatnih ociju ima dvije kamere skrivene u tami kacige
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
cijeli zivot bio je samo njena igracka mali robot sto se navija
a ona nije shvatila ono sto robot osjeca
samo se nasmijala
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... poljubi me robote...

ja ne smijem biti robot..........

ne,ne nikada.
Joj Tanja ubij se

Konačno imam internet!!!

Woooooohoooo

sad sam jaaaaako euforična

mislila sam da mi više ne treba. priznajem. ovisnik sam. oprostite

imam tolko toga za reći. neznam kaj bi prvo.

bolje da idem. dosta je to za novi post.

imam net!!!!!! aaaaaaaaa

svi ste vi meni falili. nisam ja za društveni život. bolje funkcioniram prek interneta.
kak je ono rekel onaj psihijatar na teveju?:Mislim da se osobe koje imaju blog trebaju okrenuti prema van, prema društvu jer su zatvorene, sramežljive ..bla bla
ok, priznajem! i boli me briga

joj ,kak sam happy

btw. sutra je zadnji dan škole . mislila sam da ovu nikad neću reći..

WHY??? neću ljeto. neću

joj,javljajte mi se ljudeki.

evo vam moj icq broj (opče nije bitno kaj je u boksu) pa ako imate pošaljite mi koju poručicu

236-497-991

e da. nemam više željezo u ustima. sad imam plastiku. i fufljam. weee

ma idem. blebećem

bla bla