Marketing
GRADIM KULE.
Gradim kule s velikom pažnjom i ljubavlju. Brižljivo ih gladim i izbacujem sitno kamenje i smeće...To su kule koje mi daju smisao življenja jer ništa drugo ne znam raditi, ništa me nisu naučili. U zadnje vrijeme me iritira sva prljavština i vjetar koji želi nauditi kulama, koje je tako teško dignuti u visinu.
Nikad mi nisu rekli gdje je najpovoljnije izrađivati, zato sam si zadala samo jednu crticu – neka idu prema suncu.
Tada sam još bila nevina. Ruke su mi bile nježne, oči svjetlije..i obožavala sam imati puno pijeska oko sebe. Nije mi smetalo ako mi je zašao u patike.
Shvaćala sam to kao igru. Jednog dana čula sam kako on viče na nju i to me tako razočaralo da sam porušila sve svoje kule.
Morala sam krenti ispočetka. Nikako nisam mogla započeti. Par dana samo sam bespomoćno ležala na tom pijesku kao siroče.
Kad sam se konačno odvažila, moj talenat i vještina kao da su nestali. Sve je bilo tako prokleto teško.
Još uvijek se mučim s kulama.
Sada više ni ne brojim koliko puta su se porušile. Izgradila sam raznolike: velike i male, tamne i svijetle, ružne i lijepe...no sve su uništili valovi. Kao da sam rođena na krivom mjestu.
Zamorio me taj rad. Zna proći cijeli dan da samo sjedim na plaži,valovi me zapljuskuju, a moj pogled je uprt u daljinu, u more..sanjam da sam na nekoj drugoj strani gdje neću morati razmišljati o kulama i suncu i vjetru i smeću.
Nekad mi nešto drugo zaokupi misli. Neki zvižduk koji dolazi iz daljine. Nečiji glasan smijeh.
Jedanput je jedan zagrljeni par prošao pokraj mene i mahnuo mi.
Svejedno, znam da me moje kule čekaju, čekaju moje izmorene ruke..žele da ih izgradim čim više,ali namjerno mi prkose.
Još nijedna nije bila dovoljno čvrsta.
Ah,možda jednog dana.
Pitam se je li Mali Princ ponekad mrzio svoju Ružu?
Post je objavljen 18.06.2006. u 23:40 sati.