Gume na kotacima

Gume na kotacima... jak motor...puno si mi znacila...pravi otrov...jako sam te voli... pticao bajke... kleo se u bogove, andele, majke

kad bi procjenjivali, onako od oka, ja bi ispo magarac, a ti koka...

To ja malo pjevam zapravo. Kad smo vec kod pjevanja svoj prvi javni nastup/javnu blamazu imala sam s 12 godina kada sam u prepunoj crkvi pjevala 'Tihu noc' na polnocki. Zasto, kako i sto mi je to trebalo ce zauvije ostati nepoznanica.
Moja druga javna blamaza nije stara niti dva tjedna. Naravno mjesto zbivanja je razmjena u Njemackoj.
U Rumunjskoj sam sa svojim kolegama otpjevala 'Marinu' od Prljavaca toliko neartikulirano da cak niti nasli kolege iz zemalja bivse Juge nisu uspjeli dokuciti o kojoj je pjesmi rijec, iako su relativno dobro upoznati s opusom Prljavog kazalista.
U Makedoniji sam se prikljucila kolegama iz Rijeke posto sam ja jedina bila iz Zagreba i zajedno s njima otpjevala 'Kad si sretan'. Bez komentara.
Na Bledu i Istanbulu bili su preveliki kongresi i 'sing a song' obicaj je zanemaren.
U Eskisehiru sam kao jedna ne-Turkinja uz 4 Rumunja pokusala proci kratak tecaj rumunjskog i prikljuciti se njima u izvedbi neke rumunjske narodne, ali nazalost nisam bas talentirana za jezike pa sam morala propustiti ovu jedinstvenu priliku da napravim budalu od sebe. Kategoricki sam odbila pjevati sama pred br.1 i njegovom boljom polovicom.

U Njemackoj nas je bilo dvoje iz Hrvatske. Ili bolje receno dvije - ja i Nena iz Rijeke.
Od prvog dana smo (pred poprilicno sokiranim Turcima) uvjezbavale koreografiju za 'Hajde da ludujemo' s tim da sam ja zvucala jos lisenije sluha nego li inace jer sam bila bolesna i doslovno nagluha!
Smislile smo i koreografiju za 'Moj mali je opasan' koja doduse vise podsjecala na jezik gluhih nego li na plesne pokrete, a i znak za 'mali' se mogao poprilcno dvosmisleno shvatiti.
Dakle, imale smo spreman nastup, a onda se nasao neki pametnjakovic u liku Marka iz Beograda koji je poceo protestirati zbog naseg zajdenickog nastupa, s obzirom na to da nismo iz istog grada iliti istog lokalnog komiteta.
Zakljucile smo da bismo mogle jos svaka jednu pjesmo solo otpjevati, sto je zapravo bio poprilicno tezak zadatak. Da se mene pita, pjevala bih Supermen od Hladnog piva ili nesto tome slicno, no zgodnije je bilo nasi prikladan trash koji bi se uklopio uz Tajci.
Nena je odabrala 'Pojest cu sve kolacice', a ja sam se dvoumila izmedu "Ja sam lazljiva' i 'Svileni'. Izbor je pao na prvu pjesmu.
(za veci dozivljaj: http://www.youtube.com/watch?v=3TPv8c6LMPs)

Samo cu napomenuti da smo 'nastupale' u nekom njemackom pubu na POZORNICI, a generalnu probu odrzale smo u predprostoru zahoda. S tim da je sam vlasnik puba vidio jedan dio moje probe i zamolio me da mu kazem tocno vrijeme svog nastupa jer nikako nije htio propustiti taj dogadaj. Cak sam ga uspjela uvjeriti da sam ja poznata 'pevaljka' Balkana ;)
Zasto je moj nastup nesto sto se ne propusta? Pa ne bih bas rekla da je tajna u mom andeoskom glasu. Mojoj popularnosti vise je pridonjela potpuna pripremljenost za nastup, pocevski od cetke za kosu umijesto mikrofona, do dugih crnih satenskih rukavica i prekratke haljine...
A i same rijeci pjesme su bile pogodne za moju super-cool koreografiju sa crnim rukavicama (pricaj prstima... i maaaazi me, lako za zamilsiti, zar ne?)...

I tako su se Markova predvidanja obistinila - od pocetnog odbijanja da pjevamo same doslo je do toga da su nas gotovo trebali tjerati s pozornice ;)

Sa slikama se ipak ne bih htjela sramotiti, pa ih ovaj put nece biti :))))))

Ostatak razmjene je poprilicno tragican, mozda ga uskoro opisem. A mozda ubrzo opet navucem koledzice... tko zna? Moja putovnica jednostavno ne voli biti u ladici...