Imena

Danas mi je toliko dosadno i toliko izbjegavam učenje da ću napisati čak dva post. Za ovaj drugi su me inspirirali Angel i Wolf.

Kako bih ja nazvala svoju djecu? Nedvojbeno ne imenima koja su mi najljepša, već imenima koja su me nečim asocirala na moje potencijalno dijete.
Čim sam čula Balaševićevu 'Oliveru' zamislila sam neko nadureno crvenokoso derište i odmah sam znala da je to idealno ime za moju kćer.
Sigurno ima milijun ljepših imena od Olivera, ali ja ne vidim ni jedno prikladnije.

Kada sam prvi put čitala 'Priču bez kraja' Michaela Endea odmah sam zaključila da je ime malog zelenokošca koje na svefantazijskom jeziku znači 'sin sviju' jedino ispravno ime za mog sina. Za kojeg se toplo nadam da neće biti crvenokos. Doduše, ime Atrej će vjerojatno glupo zvučati uz moje tipično Slavensko prezime, koje mi ne pada na pamet ikada promijeniti.

Trenutno je veća vjerojatnost da ću ostariti sama i živjeti s mačkama, pa već imam pripremljena imena za kućne ljubimce.
Neovisno o tome hoću li imati mačke ili pse (a možda i samo hrčke), zvati će se Anselmo po Anselmu Canterburyjskom i Georg Wilhelm Friedrich, što je malo kompleksnij objasniti. Sva tri imena pripadaju Hegelu, dok dva od ta tri imena pripadaju i Nietzscheu, ali i Friedrichu II. Pruskom. I po svima njima bih ja nazvala kućne ljubimce, ali ne želim ih imati previše. Najprikladnije rješenje je da jednom dam tri imena. A skraćeno bih ga zvala Frido.
Uzgred rečeno, sve ih visoko cijenim i ne smatram nepoštovanjem nazvati životinje po njima...

Iako, da se ne bojim svinja, mislim da bih kupila jednu-dvije i dala im imena ljudi kojima i inače želim da upadnu u otvoren šaht i slome nogu. Npr. Lovro. Po mom mišljenju to bi bilo idealno ime za svinju.
Ima još idealnih imena za svinje, ali ionako ne bih željela imati previše svinja...

Što se mog imena tiče... Moja majka je došla na pametnu ideju da je pedagoški dati djetetu što kraće ime da bi ga ono što prije naučilo izgovoriti. I tako smo ja i moje sestre dobile imena od tri slova. Ja sam samu sebe zvala Ija do četvrte godine, iako se zovem Iva. Tako da je pedagoška namjera moje mame pala u vodu. Svejedno je ima li dijete ime od tri slova ili tri imena od deset slova. Djeca su ionako glupa i teško im je zapamtiti kako se zovu.
Moje ime mi se, naravo, nikada nije naročito sviđalo, iako sam mogla proći i puno gore. Srećom, pa moji roditelji nikada nisu imali potrebu izvlačiti iz prašine stara obiteljska imena. Imali smo mi i Ferdinanda i Šandoru u obitelji...
Ime Iva mi je suviše obično i u kombinaciji s prezimenom postaje balkanska ženska verzija od John Smith, a ja sam suviše tašta da bih se smatrala dovoljno običnom osobom za tako obično ime...