Ovaj tjedan sam provela u kriznom stanju.
Nikako nisam mogla položiti kolokvij iz mehanike. Ne znam da li sam spomenula da sam pala prvi, čak i na popravnom kolokviju. Onda su nam (meni i sličnima meni) dali priliku da ponavljamo prvi kolokvij ako prođemo drugi iz prvog pokušaja, što ja nisam uspjela. Bila sam uvjerena da sam izgubila potpis i da sam pala godinu.
Na kraju su nam ipak odlučili dati još jednu priliku. Kolokvij je bio u srijedu.
Dva dana sam radila samo zadatke iz mehanike, sveukupno oko 10-12 sati. I riješila sam cijeli kolokvij, ali nisam znala hoće li biti točan.
To sve sada skupa uopće nije bitno i uopće ne znam zašto imam potrebu ulaziti u detalje. Stvar je u tome da sam odlučila, padnem li mehaniku, odustati od građevine.
Bilo bi besmisleno mučiti se dalje ako ne mogu svladati taj jedan predmet. Na drugoj godini su gotovo svi predmeti vezani uz mehaniku, a ako ja ne mogu skupiti tih 25% (što je daleko od dvojke) čemu dalje forsirati? Nisam za to i gotovo. A u tom slučaju nisam niti za jedan drugi tehnički fakultet.
I onda sam razmišljala za koji sam predmet bila talentirana ako zanemarimo matematiku i fiziku. Za umjetnost. Mogla bih se baviti nekakvim dizajnom ili fotografijom. No tu dolazim do slijedećeg problema - prijemni. Nakon onih odvratnih priprema za arhitekturu, koje totalno ubijaju svaku vrstu kreativnosti, obećala sam sama sebi da više nikada neću ići niti na jedan prijemni. Više nikada ne želim učiti crtati onako kako bi netko želio da ja crtam niti razmišljati na način kako profesori s arhitekture ili bilo kojeg drugog fakulteta žele. Ja sam kreativna i nikada više neću nekome dopustiti da ubija moju kreativnost.
Dakle drugi faks pada u vodu, jer osim tehničkih i umjetničkih me drugi ne zanimaju.
Problem je u tome što sam ja završila opću gimnaziju i nemam baš veliki izbor poslova kojima bih se mogla baviti. Ne bih mogla biti konobarica jer bih prvom gostu sve sasula u krilo (jer bih se vrlo vjerojatno na nešto spotaknula). Teško da bih mogla biti čistaćica jer sam više nego grozno neuredna.
Razmišljala sam o tečaju krojenja i šivanja, ali ne znam baš kako bi mi to išlo jer nisam baš ručno spretna.
Shvatila sam da ću, ako odustanem od faksa biti potpuno izgubljena. I to me užasavalo. Sva sreća da sam prošla mehaniku. I da vjerojatno pokazujem neku vrstu talenta za taj predmet, jer to znači da građevina ipak je faks za mene. I da još uvijek imam neki cilj.