subota, 18.04.2009.

Please don't say my name, give this heart a break, I don't wanna make the same mistake, but it's too late...

Ey.
Bila sam 5 dana u Malinskoj, i od toga dva dana u Rijeci kod Valentine. Pošto mi je zaprijetila da će me ubiti ako ne opišem što smo sve radile, bacam se na posao. - sam ja, " ona i *... pa shvatiti će te XD

*Deranje i pjevanje iz sveg glasa po ulicama*

*Pjevanje *Old Mcdonalld had a farm, Ija Ija O"*

*"Kako si mala, bwhahahaha."
-Nije fer. 164 cm je sasvim prosječna visina. Hoću biti višlja.
"Buuuuu, mala si!"*

*Imenovanje dijelova tijela ljudskim imenima. Andrea Valentinina kosa, Marko poderani džep od traperica, Luka njezino grlo, Petar njezin nos, Tomislav šalica koju sam joj darovala, Toni pokojna biljka, Lady Jane izgubljena grančica, Antonio Valentinino rame, i naravno Matija, pizza koja je završila u želudcima... Uglavnom, ovakvo nešto.
-Valentina, prepolovile smo Matiju na pola, koji ćeš dio?
"Ja sam gornji, ti si donji! Dobivaš one masline" *smijeh*
-A daaaaj, nitko od nas nije pojeo te masline! Bile su male!
"Da, sad se Hajdi ne može igrati lopticama jer su premale."
-Čekaj. Zašt sam ja dobila ono međunožje?????*

*-Znaš što sam odlučila?
"Što?"
-Ne treba mi Amyna kosa. Mogu i tvoju ukrast.
"Samo se usudi."
-Neću, bojim te se.*

*"Ovo su Andreine sexy pokretne stepenice."
-Šta nisu, vid kak se lijepo kreću!
"I to dolje."
-A ima i ovih koji idu gore.
"Al više mi se sviđaju ove koje idu dolje."
-Pa normalno.*

*Uđemo u dm.
"Ajmo kupiti kondom!"
-Ma daj Valentina, s kim bi ga iskoristila?
"Pa bacila bih ga. Staviti ću ga na prst i tako ću hodati po toweru."
-I bacila bi 18 kn?
"Pa uzet ću ovaj od jagode, on je 5. Ti plaćaš, ja ga stavljam na kasu."
-Jesi normalna, vidi koliki je red na blagajni. Ja to neću plaćati.
"Ne bi nam ni dali da ga kupimo" smije se.*

*"Andrea, zašto stalno snimaš ljudima dupe??????????"
-Omg, nisam skužila.*

*Neki plavokosi tip sa sunčanim naočalama i crvenoj majici prođe pokraj nas.
-Ovaj ima dobro dupe. Idemo ga slijediti.
"Ajde."
*nakon 10-15 minuta*
"Znaš, nekak me podsjeća na..."
-Šuti.*

*"Okey, Andrea, priznajem ti, tvrdoglavija si od mene."*-ovo sam morala staviti.

*Otimanje za moj mobitel dok mi je čitala poruke*
*Zvoni mobitel.
-Ha?
"Ha? Zašto bi te on zvao?"
-Nemam pojma. Halo?
*nakon nekoliko trenutaka.*
-To neko dijete zvalo čini se. Bravo kozo, kako si ga za ime svijeta uspjela nazvati?
*smije se*
-Nemam pojma.*

*Ulazim u autobus i vadim kartu.
"Daj da vidim!" i podere ju.*


Hm, a bilo je dosta toga XD Idem izvesti 9 činjenica ovogodišnjih Uskrsnih praznika.
*Luda sam.*
*Da živim u Rijeci, svi bi ljudi znali za Valentinu i mene.*
*Valentina čak ponekad zna i šutjeti.*
*Oblaci su zanimljiv način spriječavanja nepoželjnih misli.*
*Katkada čak ni oblaci ne mogu spriječiti kovitlanje toga u mojoj glavi.*
*Željela bih da imam pravo na barem tri želje jer nikada ne dobijem ono što stvarno želim.*
*Volim svoga psa i ne bih ga dala nikome jer me voli takvu kakva jesam koliko god sam ga stvarno znala zanemarivati i užasno mi je žao zbog toga. A on je znao biti tu za mene kada baš nitko nije bio.*
*Na površini sam užasno hiperaktivna, a iznutra lagano odumirem poput ostarjelog sata svakom minutom, koliko god se očajnički držala površine.*
*Stvarno živcira kada ti ljudi neprestano govore da moraš zaboraviti i krenuti dalje, a ti se istodobno pokušavaš sjetiti kako disati.*

Hm, uglavnom, ne da mi se više pisati.
I da, Lakoprsti iz Inkheart je Valentinin.
Uživajte mi u nedjelji.

Andrea.

ponedjeljak, 06.04.2009.

The city air chokes me today, more than it ever had before...

Ey.
Ponedjeljak je. Osoba koja mrzi ponedjeljke piše post ponedjeljkom jer joj je dosadno. Možda zato što imam dojam da sam kao Garfield ponekad. A i obožavam tog mačka. Baš mi je cool.
Danas sam u školi bila samo prva dva sata, i to na likovnom, i dobila peticu. Zanimljiva mi je ta ženska. Kada se trudim kao luda i drugi mi kažu da je za peticu, ona dođe, nije baš zadovoljna i da mi tri do četiri ili četvorku. I jeeej, ja bih trebala biti sretna? A kada mi se uopće ne da nešto raditi i samo apstraktno nešto (bezveze) napravim, dobijem 5. I onda se neki bune. Mislim, jesam li ja kriva što sam dobila tu i tu ocjenu? Jer mogu se kladiti da joj nisam miljenica. Mislim da nakon 4 godine nema pojma kako se zovem.
Bit je u tome da sve bude zeleno, shvaćate li to? I ženska sretna. Kak je ono došla? "Ovo mi se sviđa. Pet." I mi sretni. Lijepo nova petica (koju ja želim već mjesecima iz likovnog) popunila ono prazno mjesto u onom imeniku.

Before the sun is down today
I have a feeling of the
words that he'll say
putting all my feelings to a close
my friends already know
just let me keep my dignity
just say it to my face
or understand
what it's like to give a second chance
we'll see


Volim neke ljude u svom životu.
Ali stvarno volim. I onda kada te netko iznenadi nečim, kada ti odjednom kaže nešto lijepo, a da nikada nisi mislio da će te ta osoba razvedriti.
Ja ne znam kako sam. Nije da mi se nije prije događalo u životu da ne znam odgovoriti na to pitanje.
Samo je ovo čudno. Ne znam ništa. Općenito ništa.
Sve je maglovito.
Uopće ne plačem. Niti jednom. Samo sam čudno. Nisam dobro, nisam loše. Smijem se kao budala, onda sam šutljiva. Kada sam sama očajnički mi treba društvo, kada pričam s nekim na bilo koji način, dobijem poriv da pobjegnem. Potpuno... Čudno. Samo želim da ovo prestane. Dosta mi je pretvaranja da mi nije stalo. Da mi je sasvim svejedno. Da sam super bla bla bla. Kvragu, nisam. Zašto se i dalje onda pretvaram?

tonight
I'll stand
In the light
So you can count how many tears fall from my eyes
this time I'll be alright
my heart can't get any worse

Imam dojam da sam samu sebe uvjerila da sam dobro. Zbog drugih. Jer je drugima kojima je stalo do mene loše jer mi ne mogu pomoći. I onda se pravim da sam super zbog njih.
Tako bih htjela... Cijeli život skrivam glupe osjećaje. Tako bih htjela jednom pobjeći negdje, vrištati i plakati koliko želim i da me nitko ne čuje. Onako, jednom. Da sve, sve što se nakupilo u meni ovih godina izbacim iz sebe.
Uvijek sam skrivala i bježala od osjećaja. Gurala ih pod tepih.
Željela sam biti jaka.
Željela sam održati sva ona obećanja koliko god meni bilo loše.
Obećala sam da ću biti dobro. Da neću nikoga daviti svojim lošim raspoloženjima ili stanjem. Da se neću derati na druge. Da neću dopuštati da me izbace iz takta. Da nisu oni krivi. Da sam si sama kriva.
I ne ljutim se na nikoga, čak ni kada su oni i bili krivi.
Ljuta sam na samu sebe. Užasno sam ljuta na sebe.
Zašto tako uporno i dalje naivno vjerujem u tome da u ljudima postoji ono dobro kad su me milijun puta razočarali, povrijedili, iskoristili i ostavili?
Zašto?
Navikla sam da odlaze. Ništa novo. Ja sam samo jedna osoba od skoro 7 milijardi ljudi na ovoj Zemlji. Ni u čemu nisam posebna. Zašto bi ostali?
"Mogu mi slomiti sve, ali srce neću dati."
Vlastite riječi koje sam rekla sto puta i održala. Nisam dala srce. Nije mi slomljeno.
Ali imam dojam da je skroz izgaženo od toliko puno njih. Povrijeđeno. A i dalje nastavlja kucati.
Sve dok jednom ne prestane.

Today is just another break up day
It's my least favorite holiday
I think this time I'll stand up for myself
While you sit down
What's gonna happen anyway
I guess it's best you gave up right away
We can't be friends
Moving so fast headed for the end
we're done

Imam dojam da nekim osobama nikada neću priznati koliko su me znale povrijediti. I dalje ću lagati. A zašto? Da bi drugima bilo bolje.
Postala sam jako dobra glumica.
A samo bih htjela biti iskrena.
Ne, samo bih htjela jednom u životu nekome biti sunce. Jer u mom životu su ostale samo zvijezde.
Svoje sunce sam izgubila.
I hvala tim zvijezdama.

Andrea

tonight
I'll stand
In the light
So you can count how many tears fall from my eyes
this time I'll be alright
my heart can't get any worse

The Starting Line - Break Up Day

četvrtak, 02.04.2009.

If all we've got is us then lifes worth living...

Nisam dugo pisala post i sjetila sam se da bih i mogla napisati novi XD
Zapravo iskreno ne znam o čemu pisati.
Hm. Nagodinu ću, pošto se otvara jezična gimnazija u ovoj (ne mogu vjerovati još uvijek, skoro sam vrištati počela), vjerojatno u nju ići. Ili u opću... Ali htjela bih u jezičnu.
Sljedeća tri dana ću biti iznimno lako zapaljiva i živčana, stoga preporučam da se držite na pristojnoj daljini, hvala.
Preživjet ću. Uvijek preživim XD
Iako, to je zanimljivo. Koliko puta me je skoro zgazilo nešto... Poput autobusa i auta (i trogodišnje djece na triciklima). Čovjek bi pomislio da sam već odavno trebala biti tri metra pod zemljom.
Očito imam sreće. Ili imam svog anđela tamo gore.
Nekoliko puta su me ljudi znali pitati zašto vjerujem u sve to. U Boga, u Raj i Pakao, u Anđele. Zašto sve to pišem velikim slovom. Zašto onda nemam ono što godinama želim ili nešto takvo ako sam se svake noći molila za to. Zašto odabirem živjeti onako kako živim, zašto ne psujem sve po spisku, zašto godinama i dalje uporno idem na svaku nedjeljnu i svaku važnu misu, zašto od 6. godine ne jedem meso petkom...
Puno je razloga tome.
Prvi razlog su moji roditelji. Jer su me naučili tome. Jer su više od 15 godina zajedno a da ih nikad u životu nisam čula da se svađaju. Jer ih to čini sretnima i ispunjenima. Jer sam tako odrasla. Jer imam uzor u obitelji u tome i ne bih htjela biti crna ovca niti ih razočarati. Previše sam razočarala ljude i oni mene u drugim stvarima.
Zatim, ja sama.
Jer sam to ja. Jer volim vjerovati u to. Do sad bih se vjerojatno već ubila da moji i ja ne vjerujemo. Moji bi bili potpuno drugačije osobe, a ja... Ne bih imala u što vjerovati. A to bi me ubilo do sad, da.
Jer život ne bi imao smisla ako nema života poslije smrti. Smrt je samo prelazak. Pješački prijelaz.
Jer mi je potrebno to u ovome svijetu. Vjera da jednom neću morati biti sama i plakati u kutu dok me nitko ne vidi, dok su drugi u drugoj sobi i smiju se.
Jer vjerujem u čuda, a ona se ne događaju sama od sebe.
Jer želim vjerovati u to da me netko čuva i da zapravo nisam nikada sama. To mi je potrebno.
Jer je to moj put koji sam sama izabrala i koji ne želim mjenjati. I sama znam da neću. Ni zbog čega. Ni zbog koga.
I makar iskreno nikad ne bih mogla biti časna niti ništa takvo (bez brige XD), i možda jednog dana ne budem bila toliko predana tome jer svi mi imamo krize, cijeli život ću vjerovati da postoje. Da su tamo gore. Da se smiju kad se zabijem u stup.
I da ću, ako budem uporna i tvrdoglava, da ću jednom uspjeti.
Jednog dana.

When you wanna give up
and your heart's about to break
Remember that you're perfect;
God makes no mistakes

Bon Jovi - Welcome to wherever you are

Kratak je post, ali nemam baš inspiracije, tako da... Čujemo se =)

Andrea

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.