srijeda, 21.01.2009.

Smile to the world, it's gonna regret.

Wishing on a shooting star
But dreams alone won't get you far
Can’t deny your feelings anymore
The world is waiting right outside your door
What are you waiting for?

Come on, here’s your chance
Don’t let it slip right through your hands
Are you ready for the ride of your life?
Your dreams are riding on the wind
Just reach out and pull them in and
Get ready for the ride of your life

Znate li kako je to kada ste depresivni, makar možda i ne imali posebnoga razloga? Danas mi je dokazano da je i sreća katkada zapravo takva.
Ali zapravo, zašto i ne bih bila sretna?
Natovarila sam si 4 natjecanja za vrat, okey. Matematika, biologija, engleski, sada i LiDraNo. Na dodatnu iz matematike idem pola svoga života i 5. godinu za redom, tako da tu već par godina ne postoji pitanje "Hoćeš li ići?", što katkada nervira. Ali ne smeta mi to više toliko. Biologiju sam išla lane, i idem i ove godine. Možd mi se posreći koji bod. Na engleski idem već godinama, i odlučila sam i to (zapravo, mislim da me se i tu uvuklo nekako brzo). Lidrano mi je danas došla, istipkala moju zadaćnicu ovog mi to u ruke i da čitam danas navečer u 6 prpolugodišta, i tutnula ed nekim nastavnicima i učenicima. I onda su mi se tek sjetili reći da je to bilo školsko natjecanje. I sad me prije pola sata nazvala i rekla da idem na županijsko i da su oduševljeni. Mama mi je rekla da bih ja te bodove mogla prodavati koliko ću ih imati vjerojatno.
I sreća je nekako prirodno došla. No ne tek sada. Cijeli dan me prati. Makar sam se zabila u staklenu vitrinu u hodniku u školi pred nastavnikom iz tehničkog i drugim ljudima, ali to je moja prirodna šlempavost.
Mislim da je to zarazno. Sutra ću vjerojatno biti toliko cvrkutava da će to prijeći i na druge. Makar sam dobila komentar da sam luda. Ali nema veze. To sam ja. Nitko drugi.

I'm awake in the afternoon
I fell asleep in the living room
and it's one of those moments
when everything is so clear
before the truth goes back into hiding
I want to decide 'cause it's worth deciding
to work on finding something more than this fear
It takes so much out of me to pretend
tell me now, tell me how to make amends


Zaključila sam da volim usrećivati ljude. Makar katkada i lagala samo da bi oni bili sretni. Što u posljednje vrijeme nekako često radim. Skrivam svoje prave osjećaje i pokušavam njih usrećiti, makar ja patila zbog toga. Što mi baš i nije pametno, ali što da drugo radim? Priznam i povrijedim ih? Ne bi išlo.
Također znam neke stvari koje mi ljudi nikad ne bi priznali, ali znam ih. Makar se pravim glupa. Ne želim ih tjerati da to kažu naglas. Nije potrebno.
I prošla me je moja glupa zatelebanost. Nadam se. Sada mu mogu baciti veš-mašinu u glavu bez ustručavanja.
I sretna sam. Sreća je u malim stvarima. Samo ih treba pravilno posložiti.
I danas je dan besplatnih zagrljaja.
Grlim vas sve.
*hug*

And if I lived a thousand years
You know I never could explain
The way I lost my heart to you that day
But if destiny decided I should look the other way
Then the world would never know
The greatest story ever told
And did I tell you that I love you tonight...


Andrea

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.