Countess Rahkiah de Báksuz

Pjesma za slušati uz ovaj post:


Ima nešto slatko u emocijama koje nosim skrivene u sebi. U samoj činjenici da ih se trudim sakriti. Ima nešto misteriozno u igri sjena koje gledam na zidu, a misli pobjegnu daleko. Zvijezde mi se smješe, blistajući na svom baršunastom ležaju, a proljeće... proljeće je otvorilo oči predivnim cvijetovima forzicije. I događa se nešto što dosad nisam iskusila...
...sretna sam, u svom malom balonu od sapunice. Moji snovi dodatno su zaštićeni od lomova, omotani oblakom šećerne vate... Moje emocije otele su se kontroli i procvale, kao forzicija iz prvog odlomka. No, srce je mirno izadovoljno, i ne traži ništa više od ovoga što jest... dovoljno mi je da je kraj mene, da izmjenimo pokoju riječ, pogled, osmjeh. Dovoljno mi je da mi napiše dva - tri slova... Dovoljno je da postoji. Nije li to smješno? Imam toliko emocija za njega, toliko me promijenio, toliko pozitivno utjecao na mene, a zapravo nije učinio ništa. Samo se pojavio. I postao prijatelj.