Countess Rahkiah de Báksuz

Bila jednom jedna kava. Mirisna, topla, s mlijekom i nekoliko zrna šećera... Tek je započela svoj mladi kavnati život, spremna poslužiti svom stvoritelju (u ovom slučaju stvoriteljici) probuditi je i obilježiti ovo ne baš sunčano jutro svojim finim okusom.
U jednom se trenutku, zaštićena porculanskom šalicom, našla u bilizini njega, neodoljivog, starijeg stoljnjaka, bijelog, urešenog malim crvenim gljivama naslikanim na njemu. Bio je to jedan šarmantan stoljnjak, koji je poželio kavu istog momenta kad ju je nanjušio.
"Zašto uvijek mora biti u šalici?" žalosno je pomislio "Htio bih jednom dotaknuti njezinu toplinu, htio bih je upiti u sebe, tu predivnu kavu s mlijekom".
A kava je šutke mirisala i služila svojoj stvoriteljici, maštajući o životu izvan šalice, o šarmantnom stoljnjaku kojeg vjerojatno nikad neće upoznati, a kamo li dotaknuti.
Osjetila se tako bespomoćno...
Odjednom, nešto se promjenilo.
Šalica se spotaknula pri prelasku na drugu stranu stola, i pala. Kava, mirisna i s mlijekom, razlila se po šarmantnom stoljnjaku koji ju je upio.
I ljubav se rodila i ostvarila.
Sreća ih je oboje ispunila.
I živjeli su sretno do veš mašine.

Napokon, Sunce je granulo i obasjalo ovaj naš kutak Zemlje. Moje malo mjesto pod nebom, samo moje. I sada mogu, sama sa sobom, uživati u toplini i lijepom zelenilu što me okružuje, promatrati malene plodove trešnje i kruške kako rastu i oblikuju se kako dani prolaze... Mogu promatrati prirodu kako upija sunčeve zrake.

Nasmijem se na pomisao da to vrijeme provedem ovdje... Pred kompjuterom, surfajući internetom, gubeći se po forumima. Naprosto, moram se nasmijati na takvu pomisao... Jer, tko bi normalan ovak lijepi dan proveo u virtualnom, jednoličnom svijetu interneta?

Provesti život pred kompjuterom... brrr, jeza me hvata kad se sjetim koliko sam sati, dana, možda i tjedana nepovratno poklonila internetu... a za što? Apsolutno za ništa korisno...

i zato više ne pišem blog... barem ne tako često kao prije... Mislim da je izvor inspiracije presušio.. zasad... ali možda glavni razlog leži u tome što nemam volje sjedit pred kompjuterom... pogotovo ne kad me vani dozivaju ptićice i sunce, zelenilo, cvijeće, mačak i pas...
Internet zamijenih stvarnim životom... Frendovi, ljubav,faks... That's what life is all about... Internet dođe na red kad dosada pokuša uletit... Čak je i spavanje češće odabrana opcija od interneta...

Mogla bih osnovati klub anonimnih ovinika o internetu... ja sam se uspješno izlječila... Mogu čak biti vođa...
-"Dobar dan, ja sam ta(j) i ta(j) i ovisnik sam o internetu"
-"Dobar dan, ta(j) i (taj)"

Evo... ni sad mi se više ne dalje pisati, jer, nit imam inspiracije, niti (A TO JE ONO NAJVAŽNIJE) mi se da sjedit pred kompjuterom... Ići ću radije prošetati... Lijep je dan, ko stvoren za upijanje sunčeve energije :-))
Zašto ga provesti zatvorena u kući? Ne isplati se potrošiti ovakav dan na druženje s groteskno izobličenim personama sakrivenim duboko u virtualnom svijetu... mali zli demončići...
Zato, odoh ja van....