Countess Rahkiah de Báksuz

Bila jednom jedna kava. Mirisna, topla, s mlijekom i nekoliko zrna šećera... Tek je započela svoj mladi kavnati život, spremna poslužiti svom stvoritelju (u ovom slučaju stvoriteljici) probuditi je i obilježiti ovo ne baš sunčano jutro svojim finim okusom.
U jednom se trenutku, zaštićena porculanskom šalicom, našla u bilizini njega, neodoljivog, starijeg stoljnjaka, bijelog, urešenog malim crvenim gljivama naslikanim na njemu. Bio je to jedan šarmantan stoljnjak, koji je poželio kavu istog momenta kad ju je nanjušio.
"Zašto uvijek mora biti u šalici?" žalosno je pomislio "Htio bih jednom dotaknuti njezinu toplinu, htio bih je upiti u sebe, tu predivnu kavu s mlijekom".
A kava je šutke mirisala i služila svojoj stvoriteljici, maštajući o životu izvan šalice, o šarmantnom stoljnjaku kojeg vjerojatno nikad neće upoznati, a kamo li dotaknuti.
Osjetila se tako bespomoćno...
Odjednom, nešto se promjenilo.
Šalica se spotaknula pri prelasku na drugu stranu stola, i pala. Kava, mirisna i s mlijekom, razlila se po šarmantnom stoljnjaku koji ju je upio.
I ljubav se rodila i ostvarila.
Sreća ih je oboje ispunila.
I živjeli su sretno do veš mašine.