Marketing
Sunce, cvijeće i ja...
Napokon, Sunce je granulo i obasjalo ovaj naš kutak Zemlje. Moje malo mjesto pod nebom, samo moje. I sada mogu, sama sa sobom, uživati u toplini i lijepom zelenilu što me okružuje, promatrati malene plodove trešnje i kruške kako rastu i oblikuju se kako dani prolaze... Mogu promatrati prirodu kako upija sunčeve zrake.
Nasmijem se na pomisao da to vrijeme provedem ovdje... Pred kompjuterom, surfajući internetom, gubeći se po forumima. Naprosto, moram se nasmijati na takvu pomisao... Jer, tko bi normalan ovak lijepi dan proveo u virtualnom, jednoličnom svijetu interneta?
Provesti život pred kompjuterom... brrr, jeza me hvata kad se sjetim koliko sam sati, dana, možda i tjedana nepovratno poklonila internetu... a za što? Apsolutno za ništa korisno...
i zato više ne pišem blog... barem ne tako često kao prije... Mislim da je izvor inspiracije presušio.. zasad... ali možda glavni razlog leži u tome što nemam volje sjedit pred kompjuterom... pogotovo ne kad me vani dozivaju ptićice i sunce, zelenilo, cvijeće, mačak i pas...
Internet zamijenih stvarnim životom... Frendovi, ljubav,faks... That's what life is all about... Internet dođe na red kad dosada pokuša uletit... Čak je i spavanje češće odabrana opcija od interneta...
Mogla bih osnovati klub anonimnih ovinika o internetu... ja sam se uspješno izlječila... Mogu čak biti vođa...
-"Dobar dan, ja sam ta(j) i ta(j) i ovisnik sam o internetu"
-"Dobar dan, ta(j) i (taj)"
Evo... ni sad mi se više ne dalje pisati, jer, nit imam inspiracije, niti (A TO JE ONO NAJVAŽNIJE) mi se da sjedit pred kompjuterom... Ići ću radije prošetati... Lijep je dan, ko stvoren za upijanje sunčeve energije :-))
Zašto ga provesti zatvorena u kući? Ne isplati se potrošiti ovakav dan na druženje s groteskno izobličenim personama sakrivenim duboko u virtualnom svijetu... mali zli demončići...
Zato, odoh ja van....
Post je objavljen 10.05.2007. u 12:10 sati.