Countess Rahkiah de Báksuz

Ponovno se osjećam ko dijete... nezaštićeno, osjećam se kao da se čitav svijet urotio protiv mene, i sustavno me pokušavaju uništiti, svi... Osjećam se kao ... pubertetlija...
To je možda zbog PMSa, da, ali ipak je stravično...

Moje suze hrane zvijer koja me proždire...
Moja patnja daje joj snage...
Moja snaga... nestaje...


I opet se osjećam uništeno... Njegov zagrljaj pomaže. Na trenutak je sve savršeno... Progutam tugu i bol i uživam u njegovoj blizini...
Ti trenuci savršenstva pomažu mi da se ne raspadnem...

A ova tjeskoba, bol i nesigurnost... Proći će...
Uvijek prođe...
Ostat će tek ožiljak... ožiljak koji samo "oprosti" može izbrisati... A to "oprosti" nikad neće doći... Ipak, sve će biti u redu, sve će biti kao prije... Donekle...

I should blame you for the falling rain.
I should blame you for all my constant pain.
I should be there to remind you every day.
I should...