Countess Rahkiah de Báksuz

Eto što se događa kad ne pratiš svoj vlastiti blog onako kako je to zamišljeno, nego se, ko i svatko drugi, uputiš na rahkiah.blog.hr...
i onda odjednom dobiješ želju napisat par riječi, tek toliko da slučajni čitaoci ne pomisle da te više nema, da ti je spejs šatl pao na glavu ili si se poskliznuo na špekule koje je susjedov unuk prosipao po haustoru...
...i desi se da ne znaš vlastiti password...

sad sam se jedno (bez pretjerivanja) 10 puta pokušavala logirati izmjenjujući raznorazne varijante passworda, od onih s forumâ, preko elftowna, a čak sam se sjetila i passworda od e-mail adrese koju već godinama ne koristim.
Ipak, barem 5 minuta mi je trebalo da iz paučinom obraslog moga uma iskopam nešto toliko očito i jednostavno kao što je "to" što mi je password ovdje...
sad me sve sram uopće pomišljat na to...

no, sad kad sam tu, zaista nema smisla pisat o nečem drugom...
...ionako sam zaboravila o čemu sam ono htijela pisat...

ovo postaje kritično...
odbrojavam zadnje dane svojih teenagerskih godina, a već sam senilna kao stara baba.
al, reko bi moj stari:

"znaš zašto zanimljivo bit senilan? svaki dan saznaš nešto novo!"