Ima dana kada san poneseš sa sobom. Jednostavno se zalijepe za kapke i drže se uz tebe dok ispijaš svoju jutarnju kavu, dok se voziš na posao, dok hodaš kroz dan.
Ima dana kada se san uhvati za tvoje vjeđe i ostane uz tebe kao prišivena sjena, kao noć u zjenicama.
Ponekad se to pogrešno definira kao pospanost. To nije pospanost, to je san koji ti se mazi uz lice poput jastuka, to je meko i toplo mjesto na vratu, to su silom istrgnute i usađene u blijede boje jutra.
|
