< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Sve stvari koje trebate, želite, mislite. Sve što biste mi rado rekli, a komentari su vam glupasti. Sve što vam padne na pamet. Bolja sam s mailovima nego s komentarima. Mnogo, mnogo bolja.

vjetarpratisunce@gmail.com

Ovo su genijalci, ako mene pitate. Svi redom.
windfuckerica
žena s neptuna
XAVI
virtuela
svijet u boci
ZEN u teoriji i praksi
Tajpvrajter
milou
2TREF:)
hybridk
manistra
brother
Zrinka
DMJ
psihosomat
cakumpakum
ipanema
TRENK
zarazna
Athena premudra
Đuro
JEZDI
Trill
RUTVICA
Anspik
gurmanka
pustinjska
staričica baka
ovajonaj i sva njegova lica

ajfekt

Sluša se:
Andrew Bird
POP Depresija
Arcade Fire
!!!
Ella Fitzgerald
Angus & Julia Stone
Rebel Star

Čita se:
Alice Munro
Dario Džamonja
Tom Waits

Google Scholar

Blog mi više nije ružan zaslugom Zrine koja je preuzela stvar u svoje ruke i odignorirala moju posvemašnju tulavost za pitanja HTML-a.

18.03.2008., utorak

pitanje za milju dolara

Naišla sam danas na forumu zanimljivu temu: da sutra zemlju nastane glodavci ili kajjaznam, zaprijeti joj kataklizma neslućenih razmjera i jedini spas nam je pobacati sve knjige, koju biste spasili?

Pa sam krenula misliti, koju bih ja spasila.
Na prvu loptu, Gibranova "Proroka". Osobno mislim da je to jedno prekrasno djelce u koje sam se zaljubila kao jako mlada i "impresionirljiva", čak sam o njemu pisala maturalnu radnju. No, znam ga napamet - čemu ga spašavati? Lijepo sačekam da prođe da kataklizmična situacija pa ga ispišem iz glave. Ili izdiktiram, kakva sam lijenčina, pa neka ga drugi piše.

Onda mi je pala na pamet "Siddartha" Hermanna Hessea. To je pak knjiga koja mi najviše znači - prvi sam je put susrela u ljeto kada sam trebala napuniti pet godina. Naslovnica (izdanje BIGZ) mi je doslovno ulila strah u kosti. Bila sam uvjerena da je slika demonska i da će mi nešto zlo učiniti budem li je gledala. Zapravo je užasno zanimljiv put te knjige do mene (a evo je na mojoj polici). Kao prvo, ona pripada pokojnoj osobi. I to davno pokojnoj osobi. Potom, živjela je na polici u kući koja je spaljena s preko nekoliko zolja, opljačkana i prodana. Sve to davno. Zatim, stvari iz te kuće odnesene su na desetak adresa, dio ih je također prodan. A ta se knjiga ipak nekako, u jesen 1991. godine, našla u mojim rukama. I nekako mi se čini nefer žrtvovati je, kad se već toliko namučila da preživi. S druge strane, je li to baš djelo koje bi trebalo ostati generacijama koje dolaze? I jest i nije. Ali JEDINA knjiga?

Onda sam mislila dalje. Heureka! "Majstor i margarita", to je knjiga koju treba sačuvati! Ne, "Sto godina samoće". Svakako "Sto godina samoće" - i onda će buduće generacije završiti na LSD-u i sanjati velike bijele zečeve.
Shakespeare? Bah.
"Život je drugdje"? Svakako, morao bi to biti Kundera.

"Ako jedne zimske noći neki putnik..." - to mi je najdraža knjiga IKAD i spasila bih je, samo kad bih mogla spasiti njih, recimo, deset. Ovako, da baš ona ostane kao jedina...

Nakon čitavog poslijepodneva razmišljanja i dumanja i razbijanja glave koju bih knjigu zadržala da svijet ode k vragu, mislim da je to "Onda" Mome Kapora. Pa nek svijet ide k vragu...

A vi?


- 22:09 - Komentiraj (52) - Printaj - #