19.02.2008., utorak
zašto je teško...
Pušim već skoro 17 godina. Dobro, u to su uračunati i neki prekidi - dva od godinu i pol i jedan prekid od godinu dana. Ali ukupno gledajući, skoro 17 godina ne izlazim iz kuće bez kutije cigareta - ili barem novca da kupim iste. Ne vraćam se kući bez rezervne kutije i općenito, u pušačkim danima teško da sam mogla doći u situaciju da "nemam" cigareta. Obično sam imala rezervu, a oduvijek sam njegovala naviku sačuvati jednu cigaretu za ujutro. Zato je razumljiv moj bijes koji je gotovo rezultirao prekidom prijateljstva, kad sam na maturalcu u Rimu svoju posljednju - ili prvu jutarnju - cigaretu vidjela u ustima svoje prijateljice i cimerice. Još gore, ona je pušila neke light mentolke, a spomenuta cigareta je bila Davidoff Classic i još ju je - kokoš - ugasila na pola.
Prva cigareta koju sam zapalila bio je - ako se ne varam - Lord. I to bijeli. Mami je ostala kutija od nekog - ona je pušila Filter Jugoslaviju, Zagreb, crveni Ronhill... i ja sam zapalila. Nije mi bilo zlo, ali sam kašljala ko konj i sjećam se odvratnog kiselog, ljepljivog okusa u ustima - kakav je i sad, kad zapalim nakon dugo nepušenja. Prva cigareta je probudila isto pitanje kao i prvi gutljaj kave ili alkohola - zašto to itko svojevoljno stavlja u sebe?
Dakle, nakon tog Lorda, na red je došao bakin Milde Sorte. U tim prvim eksperimentiranjima - koja sam nastavljala iako su mi cigarete bile fuj - dokopala sam se i Astora, plavog. No, prvo pravo pušenje, baš ono pušenje, ne povlačenje dva dima, zbilo se na razrednom izletu na Sljeme. Prijateljica je ponijela maminu Croatiu - presmrdljivu cigaretu. No tu smo počeli - kasnije su nas dočekale nestašice cigareta i natpisi "Prodajemo cigarete na komad". Pušila sam Coronu tad, Opatiju i najgore od najgoreg - Astral. Da, već sam se navukla.
Kasnije sam krala mami cigarete - Zagreb i crveni Ronhill koji je tad imao 21 cigaretu. Kad sam imala novca, kupovala sam tadašnji plavi Ronhill. Kad nisam imala novca, kupovala sam Kolumbo i Filter 160. Jer s cigaretom nisi sam. A i zato kaj se s Kolumbom i Stošom super motalo: primiš jedan čupić duhana, izvučeš iz šuba sve van.
Kad su ukenjali plavi Ronhill, prešla sam na plavi Walter. To je fakat bila kisela cigareta, ali iz nekog razloga obožavana. Pa su onda po njemu išli prčkat i napravili light verziju, usput ubivši plavug Wasu. Kad smo kod toga, nikad mi nisu bile jasne te light cigarete. Mislim, koji kurac? Planinski zrak upakiran u papir? Jednako šteti kao i normalna cigareta, samo je više fuj od normalne.
Zašto je teško... imam problem s rukama. Recimo, dođem koju minutu ranije na autobusnu stanicu i ruka sama počne tražiti cigarete po džepu jakne. Osim što ih tamo nema - jer više kao ne pušim.
Jutarnja kava bez cigarete? Kako da vam kažem - ne valja.
S druge strane, hrpa okusa koje toleriraš dok pušiš više ne valja. Za mene, recimo, cola i općenito ti gazirani drekovi. Slatkiši. Kokice, čipsi i to - bljak.
A opet, ne zapalit cigaretu poslije ručka je... depresivno.
Cigareta poslije seksa?
Prva jutarnja cigareta, uz kavu i novine...
Posljednja cigareta navečer, dok stojim oslonjena na ogradu balkona i brojim zvijezde, ili što se već radi dok gubiš vrijeme...
Zato je teško.
I zato što imam glupi refleks palit cigaretu kad razmišljam o nečem - to je moj ekvivalent Baltazarovog šetanja gore-dolje. I kad sam uzrujana. I kad sam tužna. I uvijek, općenito.
I fakat mi ide na živce - dobro, sad sam koncentrirana na to da prestajem - ali za mjesec, dva, tri, upast ću u ono bahato stanje dobrog osjećaja kad mi cigarete ne trebaju, ne osjećam ovisnost, dišem, imam daha, pluća mi imaju prostora, sva se dobro osjećam, koža mi sjaji, obično i smršavim putem - e onda kad pomislim "ništa mi neće bit od jedne", e to mi ide na živce. Jer zapalim i fakat mi ništa nije od jedne, ali nikad ne stanem na toj jednoj. I idu mi na živce ljudi kao moja prijateljica, koja već godinama puši dvije cigarete dnevno - obje uz jutarnju kavu. Nikad više, nikad manje. Pa ono, da tak mogu pušit, nikad, ali nikad ne bih ni pomislila prestati. Ma da mogu stati na pet cigareta, bilo bi oke. Ali neeeee, ja danas zapalim jednu, u roku tjedan dana sam na kutiji i pol...
No dobro.
Sad neću pušiti pa ću duhovno rasti. Zen i to. Pasmater.
edit jer neke drage mi komentatore imam potrebu prebacit preko koljena: PRESTALA SAM PUŠIT. COLD TURKEY. SAVJET NE TRAŽIM NITI BIH GA DALA. damn. fakat ću se posvadit s ostatkom zemaljske kugle s kojim mi to dosad nije uspjelo ovih dana...
|
- 10:10 -
Komentiraj (15) -
Printaj -
#
|
