Kad dođeš na kraj priče, zaboraviš da sve počinje čarolijom.
Počinje osmjehom, počinje glavom u oblacima, počinje nemirom i pogledima.
Počinje tako da si obećajete uvijek i zauvijek i vječno i nikad nitko nije i nikad nitko neće.
A onda dođe kraj.
Kad dođeš na kraj priče, možeš samo gledati kako se taj ružan osjećaj razvlači po zraku i ljepi po zidovima, jedan od onih osjećaja koji se ne daju istjerati.
Nije to ni tuga ni bijes, nego neko tupo razočaranje da je, eto, vožnja gotova, a tebi je obećano da će vječno trajati. Odjednom je - prazno.
I kraj.
-------------------------------------
Ako mene pitate, kraj počinje kad se promijene oči.
Znate to? Kad postanu nekako - tvrde. Kad te iz njih gleda umoran netko, a znaš da je umoran od tebe. Da te gleda i misli si, nije ovo vrijedno truda. A ti gledaš tog nekog i misliš si, zašto si to radim?
Kraj počinje kad prvi put pogledaš tog nekog u oči i shvatiš da ljubav nije dovoljna.
-------------------------------------
|
