29.04.2007., nedjelja
pozdrav generaciji
Da je Damir umro saznala sam tek tri mjeseca kasnije.
Javio mi se njegov brat, a moj bivši kad je odslužio šest mjeseci plus tri godine uvjetno uz obaveznu mjeru liječenja.
Po usporenom glasu rekla bih da liječenje nije bilo naročito uspješno.
- Pa što ima, pitam s nelagodom, prisjećajući se njegovih pisama iz zatvora koja je potpisivao s "tvoj bratić" e da mi ne bi utrpao još otvorenu istragu na vrat.
- Damir je umro, rekao je otežući slogove. - Netko ga je, ku'iš, ubio.
Netko? Damir se pucao zadnje tri godine, nije baš da je riječ o misteriji. Pogotovo što je, kako mi govori moj uračunljivi bivši, autopsija pokazala da je riječ o overdoseu.
- Ma da, ku'iš, al netko mu je to spuc'o, ku'iš, ne bi se on sam nikad, e, nikad.
Ne, ni u ludilu. Narkomani su poznati po dobrim izračunima, zato su overdosei prava rijetkost.
Slijedi nekakva paranoična konstrukcija iz koje na kraju razabirem sljedeće: kriva je murja i kriva je vojska.
Ok, za vojsku razumijem: Damir se navukao na Velebitu - hors je stizao redovito kao konzerve i kruh.
Ali kako je, zaboga, murja kriva?
Murja je kriva jer je pao Ćero, kvartovski diler. A pao je doista spektakularno: umjesto vjestice u novinama i packi po prstima, Ćero je postao heroj dana jer su svi raspalili goleme priče o opakom dileru koji je drogu držao u terariju sa zmijama. Usput je pao i Ćerin brat jer je u skladištu u kojem je radio drpio pola tone mesa. Treći brat je počeo utjerivati reket po trnjanskim kafićima. Imala su braća i četvrtog - zapravo polubrata, svatko je od njih imao drugog oca - ali on je stradao 1993., kad je na školskom igralištu odlučio leći na bombu.
Moj bivši se ljutio: murja je godinama znala za Ćerin dodatni izvor prihoda, ali ga nije dirala jer se uglavnom bavio travom. A onda su došli partyji i trava više nije nikog zanimala, ali su zato bonkasi i spid išli kao ludi. Pa se Ćero malo preorjentirao. A kad se ekipa - a to je počelo stvarno brzo - počela s bonkasa skidati horsom, Ćero je imao i to. I ljute pandure na vratu. Damir se predozirao tuđim horsom, tvrdio je moj bivši, kao da je u konačnici bitno čiji je.
Pokazalo se da je Damir bio prvi.
Dario - overdose.
Sanjin - samoubojstvo nakon sedam godina drogiranja.
Andreja - komuna u Španjolskoj.
Siniša - komuna u Italiji.
Emil - izgubio sve prednje zube, zadnje što sam čula je da spava u nečijem podrumu.
Renato - pao s par kila koke na granici.
Knez - etanol u venu.
Alen - popravni na Lošinju, kamatari po kvartu.
Munjeni - živi sa ženom i djetetom u stanu s dvostruko blindiranim vratima i bombama ispod kreveta.
Reza - overdose.
Đuro - još živ, al jedva.
Ali - diler, pao.
Stefan - komuna.
Keko - krade staroj lovu za dop, u zatvoru zbog par provala u ljekarne.
A onda su se razmotale i druge tužne sudbine: Mihaela, maloljetnička trudnoća, pobačaj u 5. mjesecu trudnoće, udaja za tipa koji ju je tukao sapunom u čarapi da ne ostanu masnice, ali da joj zdrobi bubrege; Danijela, čijeg su blago retardiranog brata roditelji čitav život skrivali gotovo od sviju, sad je samohrana majka pod nadzorom centra za socijalnu skrb; Tomislav je u zatvoru jer je ubio oca alkoholičara; Milan je poginuo u nekoj kavanskoj tučnjavi; Nina je umrla od leukemije; Domagoj koji je prekinuo školu sa 14 godina, stradao u nekoj od kamionskih tura za Rusiju, na crno naravno; Anita je razvedena, dijete joj je oduzeto jer pije; ...nastavlja se...
Pozdrav generaciji, '76-'77.
|
- 22:26 -
Komentiraj (38) -
Printaj -
#
|
