26.06.2006., ponedjeljak
ja došla
Eto, prođe i moj godišnji. Velikodušno sam firmi poklonila 2 dana, a ona me nagradila s toliko posla da ću sljedeći put sunce vidjet tamo u proljeće 2045. Što s obzirom na ove rupama u ozonskom omotaču, globalnim zagrijavanjem, američkim odbijanjem potpisivanja sporazuma u kyotu i paklenom frontom iznad Horvaške potpomognute temperature i nije neki bed. U firmi bar imam klimu. Ne volim ovakve postove, al sad bih samo kratko piskarnula o sljedećim temama:
1. KLIMA Iako smo je prvi put ugradili lani - a ja sam se dotad klela svime što mi je sveto da ta đavolja naprava nikad neće u moj dom te se sprdala s ljudima koji su imali klime u stanu, autu, hlačama... u ovom sam stanu objeručke oduševljeno prihvatila ugrađeno postojanje iste. Dapače, hvalila sam se ljudima kako eto i to imamo pa nećemo skapat ovog ljeta. O kako se samo zajebah! Ima naime na mojoj zgradi centralna klimna jedinica za sve stanove. Na toj klimnoj jedinici, inženjeru koji ju je sastavljao se rodbine najebem, ima displej. Na displeju piše error 102-low pressure. To čak i ja, tehnički neuka i tulava za sve vrste popravaka (šivanje, krpanje, spremanje, pranje suđa i kuhanje uključeno) znam rastumačit kao slab jebeni pritisak u sustavu. Zovemo šefa za održavanje zgrade. Popravit će, veli. Došli majstori prvi. Slab pritisak, kažu, treba odzračit. Sutra će jer sad nemaju šrafincigere. Dođu sutra (ono sutra od prije 10 dana), donesu šrafincigere i zaključe da oni to u biti ne mogu popravit jer je slab pritisak. Dođu drugi majstori. Zaključe isto što i prvi, i isto im je nekaj falilo, šećerleme valjda. Epilog je da pravi, THE majstori, koji su se ocem i majkom zakleli da će doć danas, navodno dolaze odmah sutra ujutro. Poslije 8. U medjutku mi je u 11 navečer u stanu ugodnih i nerashladivih 32 stupnja. Bauljamo ko pijanci svo troje, a ozbiljno se bavim mišlju tužit majstore prve, druge i dvajsedme jer su mi nanijeli ozbiljne duševne boli, da ne velim spojebali ten. Jerbo je to spojebavanje moje psihe jedina karnalna aktivnost koja mi se u zadnje vrijeme događa.
Za sutra sam spremila prastari patent koji bi me iz pakla mog doma trebao sigurno dovesti do klimatiziranog auta: traperice u škrinji. Javim ishod.
2. HRAĆNEM SI NA KARAKTER Jerbo pušim. Opet. S guštom. Upravo sjedim za kompjuterom i pušim. U svoju obranu moram reć da hraćkam po svim emajliranim i staklenim površinama u kojima si ugledam lik i djelo, jebo mene odlučnu i karakternu.
3. SJEBALA SAM SI AUTO Za to doduše krivim prvenstveno hrvatske ceste. Naime, kreteni su komad stare magistrale prije karlobaga raskopali tako da se voziš po gradilištu dok hrpa intelektualaca sjedi pored ceste i puši. I gleda te, kao ono hahaha, gle glupaču di se zapeljala, gle ode podvozje, gle odoše amortizeri, bam ode guma... Ne bih doduše ni skužila da sam si sjebala auto da mi dragi nije sjeo u didija i otkrio da to kaj se on trese na nekim brzinama nije baš jako čeče. I da se čudno nešto čuje dok kočim. Jesam li čula? Jok ba, darling, baš preslušavam novog Springsteena, i toplo ga preporučam. Izvela sam akciju skrušenog kajanja zbog sjebanog didija u kombinaciji sa još skrušenijim priznavanjem svih grijeha i dometanjem kako ja eto tek odnedavno imam vozačku pa ne znam što je normalno, te da ga nikad ne vozim preko 110, blabla truć truć, wasn't me. Sad uz sav poso moram i auto odvest na servis, a kako se u to sve razumijem ko marica u ono što obično nije krivo, sad imam paranoju da ću postupit ko curka koja je na mail dobila crnogorski virus u kojem je se moli da obriše sve sys fajlove pa je to i učinila. Savjete o ophođenju s mehaničarima, posebno ako netko ima dajdžestiranu verziju "Kako odglumit mehaničaru da znaš što je druklager" primam. Hitno.
I na kraju:
HITNO POTRAŽUJEM Dva ćelava gospodina brdjanskog lika i djela, lako raspaljiva karaktera i ograničena vokabulara, da bez suvišnih pitanja utjeraju povelik mi honorar. Plaću nek si isto usput zaplijene. Cijenjene ponude na mail: rahatli@gmail.com.
|
- 22:41 -
Komentiraj (11) -
Printaj -
#
|
