the end...

Jutros u 6:30 me iz sna probudila moja dosad najdraža melodija na mobitelu, ona koja je zvonila samo kad je zvao on... Javila sam se umorno,i on je zvučao umorno,valjda zato što nije spavao cijelu noć,bar mi je tako rekao..... Rekao je da su ga mučile neke stvari koje mu nisu dale da potone u san..... Njegov glas i način govora bili su mi tako strani, nikad ga nisam čula takvog.... Zamolio me da se vidimo, bio je dolje ispred moje zgrade. Ja sam brzo navukla hlačice i japanke i spustila se dolje.Nisam znala što me očekuje, bila sam zabrinuta, svakakve misli su mi prolazile kroz glavu, ali samo ne to..... Dala sam mu pusu u obraz,ali on je samo pognuo glavu, izbjegavao je moj pogled, kao da se bojao da ću mu kroz oči pročitat sve što mu je u tom trenutku pisalo na duši. Sjeli smo kraj fontane, on je započeo priču. Rekao je da me voli i da mu je žao. Nisam razumjela što se događa, ili bar nisam htjela razumjeti..... Rekao je da je sinoć bio na rođendanu od frenda i da mu se tamo nabacivala jedna cura,koju oboje dobro znamo. Onda je rekao da su oboje bili malo pijani, da su se stvari odvile tako brzo, i na kraju su, ni sam ne zna kako, završili zajedno..... Svaka njegova riječ kao da mi je polako kidala komadić po komadić srca.... On me uhvatio za ruku i stinuo tako jako, te banuo u plač. Molio me da mu ,ako ikako mogu oprostim, jer on ne želi da ove 2 godine naše veze pokvari neka ovakva "sitnica"... Nisam imala snage ni odgovorit mu, ni pusti suzu. Samo sam ga gledala neko vrijeme i molila boga da se probudim iz ovog ružnog sna... No njegov stisak oko moje ruke dao mi je do znanja da je ovo i tekeko stvarno.... Onda sam mu samo tiho prošaptala :" I ja tebe volim, ti to znaš...." Oči su mu zasjale onim sjajem koji mi se prije činio tako dubok i stvaran, a sad je bio tako prazan...... Onda sam nastavila :"Volim te toliko da sam do sad mislila da je nemoguće nekog toliko voljeti. Tek sad znam da je nemoguće nekog toliko voljeti . Ne mogu ti oprostit." Nisam mu mogla oprosti kad on to što se dogodili naziva sitnicom, kad je zbog malo alkohola pretvorio sve ove godine koje smo bili skupa i kao frendovi i kao dečko i cura u LAŽ! Pao mi je u očima toliko nisko, i iako ga još volim, nemam ni snage, ni želje,ni volje da mu oprostim. Svjesna sam da će bol potrajat neko vrijeme, da je nema posumnjala bih da je ikad bilo ljubavi među nama. Možda me najviše boli to što sam izgubila i prijatelja, jer da smo prekinuli na neki drugi način mogli smo ostat frendovi, ali ovako me iznevjerio i kao djevojki i kao prijateljicu! Htjela sam da mi ostane u lijepom sječanju,trudit ću se da zaboravim bol koja mi u ovom trnutku proždire dušu, i pokušat ću upamtit sve lijepe trenutke,kojih je bilo mnogo, ali se bojim da ću ga uvijek pamtit najviše po tome što me povrijedio tako jako da to nisam očekivala od osobe koja mi je bila i više nego dečko...

Dala sam ti srce a ti si ga samo zgazio i sad ga pokušavaš vratit u prvobitan oblik,a dobro znaš da to neće ići. Volim te i mrzim te u isto vrijeme, ali se jako bojim da će mržnja predvladat. Otvorio si mi sasvim drukčiji pogled na svijet u kojem boje polako blijede, i sve postaje sivo. Vratio si me u taj svijet u kojem sam bila prije nego si ti došao sa tim svojim osmjehom i obojao ga. Ja se nadam da me razumiješ, jer pronađi se u ovakvoj situaciji. Pa koko bi ti reagirao? Gotovo je i više nema povratka, zato se nemoj trudit,jer ništa više ne može biti isto.....

image hosting