utorak, 29.05.2018.
SLASNE USPOMENE
! ! ! ! ! KOVAC CARDA ! ! ! ! !
uz kava-brejk...
napises na fejsu dvije-tri rijeci, fore radi, udjes u zrendu sa su-pisateljima, te te odrapi nostalgija samo takva.
sjetim se kak sam se nekad bio dobro hranio po Slavoniji dok sam montirao VIPNet tornjeve i antene po slavonskim ravnima, silosima, osjeckim, nasickim, vukovarskim, beljanskim krovovima i crkvama...
ako vas nanese put kroz Bilje, crkva u centru, 150+ godina. grilje na vrhu zvonika. Vipnet je htio antene na vrhu, a unutra drveno stubiste, koje i nije bilo drveno. "termiti se drzali za ruke".
zvonik je dobio potpuno novo celicno stubiste sa podestima, ankerirano u 80 cm punu opeku, sa spregovima na svakome katu da joj ni 100 stupnjeva Merkalija ne bi moglo nista.
doktore T.K. sve bez jedne jedine linije statike! iz glave. oke, vise iz izvodjaceve nego moje, ali JA sam su-potpisivo papire! :)
kao Jure Radic, bogdamudusuprosti na onavkom ruglu od mosta...
a grilje... stare drvene maknute, odnesene jednom od Biljanskih majstora i napravljene "u picinu dlaku" identicne kopije od staklo-plastike. ne vidis razliku.
svecenik nas je bio ispracao u suzama.... zasto sam tako dobar, ne znam.
elem, podsjeti me moj recentni napad nostalgije na i prepreprepredobru "Kovac Cardu" u Suzi, 45 min. voznje od Osijeka "prema gore".
fis paprikas od 3 vrste ribe: saran, som, stuka (ili keciga, ne znam vise...), sa domacim rezancima i- da! podsjeti me donji clanak - gazda je pripremao po narudzbi, tako da nema sanse da se ikaj podgrijava za goste. i rade se u kotlicima u vatri na drva!
"normalni", "blagi", "ljuti" i "po madjarski".
isao sam sa "blagim", ali sam se svejedno svaki put bio znojio i iza usiju. a onda niti ne skuzis i imas pola litre vina u sebi. pa jos pola...
i onda u 8 navecer krenes lagano za Zagreb... lagano.
jebes bolesti crijeva, nakon onakvog fisa ruke se ne peru nego se prsti lizu do kucica na Ivanjoj Rijeci!
