utorak, 29.05.2018.
BANDIC I SVETICE
nije Bandic kriv za to, ali ga svejedno ne volim, jer je obecavao!
cak se i Majkom Crkvom bio posvadjao zbog zemljista. moji prijatelji iz Zlatarskog Konstruktora (odavno su otisli i oni vragu) su poceli izgradnju, ali su zaronili i zbrisali sa gradilista.
obecao je Miki da ce ponovo zazivjeti jedna od mojih najdrazih uspomena iz djetinjstva. prestao sam pratiti tu baladu odavno. necu niti guglati....
------------------------------------------------------------------------------------------------
vec krajem travnja bih osjetio TO u zraku...
mjesecima bih imao leptirice u zelucu, jer znam da sam uskoro na Sveticama! kao jucer sjecam se hodanja u japankama i rucnikom prek ramena, i torbe sa sendvicima od "cajne" od Pesce, preko pruge na Borongaju, okretiste...
i onda: juzna tribina! ulaz kroz ogradu. srce hoce iskociti!
znao sam namirisati vodu sa 500 m.i onda larma i cika.
kulir-ploce kroz ogradu (pola njih je "zjevalo" godinama) i veliko plavetnilo 50m-skog! garderobske kabine zivih boja. sa rupicama kroz koje bismo skicali trebe dok se skidaju. ekipa sa Ferencice, Volovice vec bi skakala "bocne" u rub bazena (zalete se sa 20 m i skoce na par centimetara uz rub bazena). sminkeri iz Centra (kak smo sam znali prepoznati te placipicke ) bi se cudom cudili.
a voda - 10 stupnjeva! TO ja zovem bazenom, a ne ova kada koju gledam kroz vrata terase. i sendvici sa sunkom sa dvije snite bijelog kruha od 2 cm. tusevi kaj deru kozu. stolni nogomet. neki put je voda u uglovima znala biti malo pjenusava, ali koga smeta?! osim onih placipicki.v od '90-e bio sam na 3 tekme, srce mi se slamalo od pogleda na raspadnute bazene. nisam uopce volio niti prolaziti tuda.
"kada sklopim oci, nebom naidju laste..."
