Nijedan pijani čovjek nije samo pijan. Ljudi vole reći, puni osude i zgražanja: "Pogledaj ga samo, potpuno je nesuvisao. Tužno je na što se svede čovjek zbog alkohola." itd. No istina je da čak i u najpijanijem čovjeku postoji zrnce trezvenosti, a to bi se svakako moglo i dokazati ako bi se takvome našao netko tko bi mogao sjesti pored njega i razgovarati s njim na pravi način.
Tragom gornje misli, pitam se: važi li isto i za zle ljude? Kod zlih je, nažalost, činjenično stanje puno kompleksnije i mračnije, iako svakako odgovor i za njih mora biti: da. Da, svakom se čovjeku mora moći prići na način da se u njemu probudi kontakt osnovne svijesti s duševnim elementom. Jer: osnovna svijest i duševni element su dva pola iste Zbilje, koja se kroz vječnost privlače sve dok se ne sjedine.
To ne znači drugo nego ovo: sve što nam se u životu događa a nije ugoda i "lagodno nizvodno plivanje", sve što je u našem životu "psihološko trenje", može se svesti na činjenicu međusobnog privlačenja naše osnovne svijesti i našeg duševnog elementa, koji imaju neodoljivu "kozmičku prisilu" da se sjedine.
Doslovno SVE u našem životu može se i dade se iščitati u tom "ključu". Jasno je da većina ljudi nije kadra dekodirati svoj život putem tog "ključa". No jednom kad čovjek uđe ili upadne u tu Mašinu Ljubavi, on više nije svoj, on još samo zrcali Njezine komande, pa makar one značile gubitak svega onoga što je egu važno.
