Ovo je samo dodatak prijašnjem postu....pa nek i ovo stoji :-)
Tea Odobašić
IZ DUBINA, PUT VISINA
(za 30. Novigradsko proljeće 2005.)
Krenuli smo iz dubina,
ostavili školjke, ribe
i podigli oči k nebu
u visine,
u visine.
Tamo svjetlo neba gori,
u modrini oblak plovi.
Sunce, mjesec i zvjezdice
ti nam, Bože,
stvori, stvori!
Tvoju snagu život nosi
iz dubina, put visina,
a na Zemlji čovjek sanja
i u sebe
ljubav prima.
U proljeću ovom sada
potražimo boje nove,
poletimo za pticama
u modrinu
mašta zove.
U mašti se rađa čudo,
mašta nas u krošnje diže
i planinskim visovima
sve smo bliže,
bliže, bliže.
Tu je svoju harfu zlatnu
podarilo vjetru sunce
pa skladaju pjesmu novu
i penju se
na vrhunce.
{refren}
Od proljeća, do proljeća,
sve smo veći,
sve smo jači!
Naša mašta čini čuda
jer mladošću svojom zrači
|