Radio Purger
28.01.2010., četvrtak
Donesen zakon o internetskom klađenju
Smatrajte ovo sponzoriranim člankom zbog linkova u tekstu i zbog linka na kraju. Oprostit ćete.Klađenje u Hrvatskoj postoji već 12 godina, a bar zadnjih 3 moćni vlasnici kladionica pregovaraju s vladom RH hoće li i kada će uvesti zakon o klađenju preko interneta. Profit naših kladionica, po podacima iz 2008., je oko 500 milijuna eura godišnje. Internet nije legalan? Naravno, do 1.1. ove godine "internetsko klađenje nije bilo legalno", kažu komunisti i birokrati. Svejedno se moglo igrati i na Unibetu i na Expektu i na svim stranim kladionicama, čak i preuzeti njihove novčane bonuse, i povući novac na hrvatsku banku bez plaćanja poreza. Ali naša vlada bi, kao i kineska, htjela kontrolirati internet. I sad su procijenili da se moraju uključiti jer im je Unibet pojeo dobar dio kolača, u čemu sam i ja sudjelovao od 2005. do 2007. kao njihov jedini zaposlenik u Hrvatskoj, koji ih je uveo na ovo tržište. Profit Unibeta u te dvije godine ima jako puno nula, ne bi bilo korektno da kažem točno koliko, a mogu samo nagađati koliki je profit sad. I vi ste sad na internetu? Pa što? Uglavnom, to što sada postoji "zakon o internetskom klađenju" i što će Supersport otići na internet ne znači da je sad odjednom to moguće u Hrvatskoj. Jer je moguće oduvijek. Sad to samo znači da je hrvatskim kladionicama omogućeno da primaju uplate preko interneta. BTW, nitko i ništa ne može spriječiti nekog od vas da s kapitalom od par milijuna eura otvori online kladionicu, registrira ju tamo gdje je porez najmanji (vjerojatno Malta), i prima uplate od hrvatskih građana. To je jedino teško ako se mora ići preko hrvatske birokracije. Je li vam poznato 5% manipulativnih troškova? Eto. Hrvatska birokracija. Nije to neka zločestoća naših kladionica, nego pravilo koje je odredila država, poseban porez na klađenje kojeg kladionice preusmjere na krajnjeg korisnika umjesto da opterete svoje poslovanje tim porezom. Zato se većina online kladionica registrira u državama koje imaju nisku stopu poreza, kako bi mogle ponuditi veće koeficijente i time privući više igrača. Supersport, Fortuna i ostali će biti (ostati) registrirani u Hrvatskoj. Ja jednostavno ne vjerujem da će to biti nešto dobro, ali vjerujem da će 90% ljudi misliti kako je to super. Zašto mislim da neće biti dobro? Zato jer se još nije izmislila takva industrija u kojoj će Hrvati voditi glavnu riječ na svjetskoj sceni. Ulaženje u igru s velikim igračima A ako imaš na dlanu i vrhunsku svjetsku kladionicu, i prosječnu hrvatsku kladionicu, obadvije na internetu, zašto odabrati hrvatsku? Mislim da će hrvatske kladionice ovime samo zabiti zadnji čavao u lijes svom poslovanju. Puno ljudi kod nas ne vjeruje klađenju preko interneta i "imaginarnim novcima", a kada počnu vjerovati zato što je Supersport prešao na internet, puno lakše će otići i u Pinnacle ili Betfair. Klađenje uživo? Hrvatske kladionice ponude 5-6 utakmica dnevno. 188Bet nudi tisuće utakmica tjedno, a na Myp2p.eu možete besplatno gledati TV prijenose svih tih utakmica. Ponuda? Internetske kladionice imaju takve razrade da ti pamet stane, a neke nude i po 6-7 različitih hendikepa na jednu utakmicu. Prognoze? Supersportov tjednik laže i namjerno vuče ljude da uplaćuju na favorite, a na internetu postoje - svjetski stručnjaci za prognoze. Pogotovo ovdje. Kornijevim korakom... Uglavnom, da zaključim...klađenje preko interneta na svjetskim kladionicama je puno bolje od onoga što će ikad napraviti hrvatske kladionice. Sve ovdje ide puževim korakom i zašto čekati 5 godina da dođemo do stadija na kojem su svjetske kladionice već sad? Već godinama imam svoju stranicu Oklade.net, koja je sad ružna ali će 14.2. dobiti novi dizajn i poprimiti izgled kao na naslovnoj slici u ovom članku, a bavi se educiranjem ljudi o internetskom klađenju. Bit će tamo svega...prognoza, članaka, tisuća eura bonusa...ako vas interesira klađenje nemojte propustiti na Valentinovo navratiti na Oklade.net. Komentare na blogu nažalost ne stignem čitati, ali sad sam si moderan čovjek pa imam i Fejs (Dan Horvat) i Twitter...možete me tamo kontaktirati. |
25.01.2010., ponedjeljak
Ukinut Zavod za zapošljavanje!
|
Ma nije...ali bi trebao biti. Naslijeđe je iz socijalizma i zastario je pojavom internetskih stranica za zapošljavanje. Bio sam danas tamo pa vidio onu standardnu rulju koja čeka na udaranje štambiljića, plus još par desetaka nesretnika koji su se došli javiti državi da su nezaposleni. Uglavnom - pun kufer građana koji su došli trošiti vrijeme na birokraciju. Pretpostavimo da se u ovom članku radi o ljudima koji NEMAJU pravo na novčanu naknadu. Što oni dobivaju od HZZ-a? Ništa. Javiš se jednom mjesečno, udare ti štambiljić, i navodno ti traže posao - a zapravo samo službenica proslijedi oglas onome koga bi se to po struci moglo ticati. Kao da je taj netko nesposoban doći i pogledati oglasnu ploču (ako nema internet). E sad, u čemu je tu problem? Pa u tom glomaznom pogonu koji nikad nikome nije donio ništa dobro. Ogromna zgrada koja bi mogla biti korištena i za nešto pametno, informatičkoj opremi koja bi bolje poslužila nekom nadarenom klincu, i pregršt službenika koji efektivno ništa ne proizvode i ne daju nikakav benefit. Samo udaraju štambilje. I broje statistiku. Ja sam danas izgubio 2 sata svog vremena i 30 kn na benzin i parkiranje, a za ništa. Zato i jesmo u recesiji. Ne zbog američkih ninja kredita, nego zbog ovog našeg autohtonog proizvoda. Bilo bi dosta da postoji jedan šalter za novčane naknade, i oglasna ploča. Ukupna potreba za radnicima: 3. A tamo ih ima desetine, čak imaju i ravnateljicu, možda i nadzorni odbor, upravno vijeće, predsjedništvo...to su sve uhljebi. Osim onog brke koji radi na informacijama i vjerojatno ga cijeli nezaposleni svijet obožava jer je faca i pošten radnik. Zapravo je jedino pravilo da ćeš, ako si nezaposlen, naći posao jedino ako se sam potrudiš. HZZ na dobivanje posla ne utječe. A košta. Jebeno košta porezne obveznike (to su svi ljudi u Hrvatskoj, čak i djeca koja kupe žvaku na kiosku). Toliko zasad. Pratite me na Twitteru - evo, valjda je dobar link: Twitter Okladenet |
19.01.2010., utorak
Istina o Josipoviću
|
Svi su se, naravno, raspisali o novom predsjedniku. Pogotovo o tome što je agnostik. Pa onda o tome što je član SDP-a. Pa o tome što je glazbenik. Po staroj navici, svi su fulali pravu stvar. Zaštitnik bogatih Pričao sam s Josipovićem oko sat i pol na početku predizborne kampanje. Moj dojam je da laže. Kampanja mu se bazira na borbi protiv korupcije, a on niti je John Wayne po karakteru, niti ima ovlasti. I sam je korumpiran, odnosno preko ZAMP-a (Zaštita autorskih muzičkih prava), omogućava jednoj cijeloj ušljivoj partiji da krade ljudima novce iz džepa i da sami sebe kontroliraju kako i kome dijele taj novac. A radi se o milijunima. Znači, obrtnicima (glazbenicima) je dao način da preko politike dobivaju novac. I da formiraju pravu partiju gdje onaj koji je bliže oltaru dobiva više love. Borac protiv korupcije Što se borbe protiv korupcije tiče, on je, kao osoba bliska pravosuđu, bio blizu korupcije cijeli život. "Nije moj posao da prijavljujem korupciju", rekao mi je. Pravi borac protiv korupcije, ne? Ja sam osobno više djelovao na korupciju nego on, a gdje sam ja od Josipovića po utjecaju... Odlična kampanja Kasnije, kad je krenuo s pravom medijskom kampanjom, vidio sam da će pobijediti. Odličan marketing, atipičan za SDP. OK, pravda, pravedna zemlja, sve super. Ali predsjednik nema ovlasti ni za što od toga. Neće Hrvatska njegovim utjecajem postati zemlja u kojoj se rad plaća. Znači - marketinški trik. Što je tu onda dobro? Ovo je jako veliki korak za hrvatsku demokraciju. Izabrali smo predsjednika koji NIJE galamdžija, izabrali predsjednika koji NIJE crveni ili crni (Josipović je samo građanin), što znači da su birači pokazali kako im je dobar i čovjek čiji je moto "tiha voda brege dere". A takav bi političar i trebao biti. U službi građana, bez afera, pristojan, rječit, obrazovan, i da nije laktaš. A to Josipović nikako nije. Takvoga su građani izabrali sada kada su imali šansu birati čovjeka imenom i prezimenom. Laktaši su rezervirani za onaj sustav u kojem politika bira tko će biti premijer, ministar, predsjednik mjesnog odbora... I zato je ovo veliki korak, izabrati ovakvog čovjeka. Neće imati nikakve uspjehe kao predsjednik, ali će ostati zapamćen kao prekretnica. Napokon smo krenuli nekakvim normalnim tokom. Građani su također shvatili i da predsjednik nema zadatke svećenika, njegov zadatak je politika a ne vjera. Praktične stvari, praktični rezultati, bez velikih riječi i kopanja po nacionalnim / vjerskim osjećajima kako bi pridobio glasove. I mislim da je ovo jedno jako dobro doba za Hrvatsku. Kosorka, koja je u kratkom roku postala i moja heroina (prisiljena je raditi pozitivne poteze za Hrvatsku da bi se održala - nema tu romantike), i Josipović, koji je simbol uglađene građanske Hrvatske. Dosta je bilo bukača i galamdžija. Kosorka radi i hrabra je kao Chuck Norris, Josipović simbolizira građansku Hrvatsku. Sad idemo naprijed, ne nužno po financijama, ali po stupnju demokracije i stupnju razvoja političke svijesti svakako. Mi se još dobro moramo naučiti demokraciji, jer kao što je jedan čovjek na TV-u rekao, "napokon smjenjujemo predsjednika sami, zadnjih 50 godina su odlazili tek kad su umrli". Još kad ljudi shvate da u politici nema slučajnosti i da Kosorka jednostavno MORA činiti ovo što čini da bi se izborila protiv unutarstranačke opozicije i da bi pridobila javnost na svoju stranu (a i popularnost joj se omilila), onda će potpuno nestati onakvi plahuteri i jebivjetri kao Sanader. Kosorka ima državnički gard i sve više podsjeća na Margaret Thatcher. Budimo iskreni, Kosorka je najgori politički ološ. Ali je jednostavno u takvoj situaciji da MORA raditi dobre poteze da bi preživjela. Kao što se žohar bori za život. Nadajmo se da će to potrajati dovoljno dugo da nas izvuče. A gdje je tu moj dragi Zoran Milanović? Nije imao hrabrosti smijeniti Bandića, sitnu ribu, kad je trebalo. Kosorka u trenu izbrisala Sanadera, bivšeg premijera, iz članstva. Članovi SDP-a se sad masovno iščlanjuju iz stranke (nije ih smijenio Milanović, nema muda). Milanović se morao maknuti iz Josipovićeve kampanje da mu ne bi ugrozio izborni rezultat (stvari bi bile drugačije da se Miki pojavljivao). Nakon izbora smeće od Milanovića proglašava pobjedu stranke, SDP-a. Ali ne, dragi Miki...nije pobijedila stranka. Pobijedio je pojedinac imenom Ivo Josipović. Milanoviću se samo poklopilo da se riješio Bandića i da je Josipović pobijedio na izborima. "Mi bi prijevremene izbore". Daj ne seri. Kosorka ima 90-postotnu potporu. Pametan vođa stranke ne bi srljao u poraz. |
10.01.2010., nedjelja
Član SDP-a krši predizbornu šutnju
Mladi saborski zastupnik SDP-a Davor Bernardić prekršio je predizbornu šutnju. Kao jedan od onih čiji kontakt ima na mobitelu, u nedjelju 10.1. u 16h dobio sam poruku sljedećeg sadržaja:Znam da neces dopustiti da drugi odlucuju umjesto Tebe i tvoje obitelji u kakvoj ces zemlji zivjeti. Svaki glas je vazan. Izadji i glasaj za pravednu i postenu Hrvatsku! Za Ivu Josipovica! SDP, i pogotovo Bernardić, se navodno zalažu za civilizacijska i demokratska načela. Ali, kada dođe do stani-pani, očito se ta načela lako krše. Poruke nisam dobio od drugih političara iz SDP-a koji imaju moj broj (njih 3-4), kao ni od onih iz HDZ-a (njih petnaestak). Samo od "idealista" Bernardića. Očito politika stvarno nije za ljude koji drže do sebe i svojih načela, kao što je rekao Ante Tomić u svojoj najnovijoj kolumni. |
05.01.2010., utorak
Tehnologija
|
Nakon više od godinu dana pišem novi post. Bio sam zauzet, radio sam kao glavni urednik u jednom tjedniku. Možda napišem nešto o tome uskoro, ali sad evo baš gledam što je najpovoljnije od sve tehnologije koja se nudi na tržištu, pa evo mojih razmišljanja... BlackBerry Iritatna stvarčica u p.m. Ured u pokretu je zapravo velika prijevara. Gubiš privatnost, dostupan si 24 sata dnevno, i to uglavnom za spam. Inače ako nećeš čitati mailove, ne čitaš ih. Ne otvaraš Yahoo, Gmail, PocoMail, Outlook, kajgod. Na BB-u nemaš izbora. Odnosno, imaš, ali što će ti onda BB? Moj Sony Ericsson K510i (da, onaj stari...) isto prima mailove. Ima fenomenalan fotić, bolji od BB-evog, samo nema blic. Spojim ga na USB, Bluetooth, IC...skidam java igre, snimim mp3 melodiju s električnom gitarom i stavim na K510i. Može sve. A da ne govorim da su igrice na današnjim mobitelima na razini igrica za kompjuter iz 1993. godine. Koji k****? Ako se igraš, igraj se na kompjuteru...zanimljivo je kako nitko neće na kompjuteru igrati tetris, ali na mobitelu da. Digitalni fotoaparati Odjednom su svi stručnjaci za digitalnu fotografiju i svi znaju sve o megapikselima. Na mobitelu. A prava istina je da su SVI fotići na mobitelima smeće. Ako već hoćeš fotografije, kupi fotoaparat. Za 500 kn. Umjesto plaćanja 500 kn više za mobitel koji ima "mrak" kameru koja ne valja ništa. S obzirom da je tehnologija otišla daleko, i najjadniji digitalni fotoaparat je dovoljno dobar za amatera. Kakav Canon...skup je. Uzmi u Konzumu na akciji. LCD i plazma televizori Nemaju baš svi priključak za kompjuter, da možda možeš isti ekran koristiti i za TV i za PC. Moraš kupiti dva. Slika mi nije dovoljno dobra ni na LCD-u ni na plazmi, stari CRT (katodna cijev) televizori su bolji. Gledaš nogomet, ili još gore, hokej, i vidiš kako slika kasni čim je neka brza akcija. Jedino su dobri oni najskuplji, znači, treba pričekati malo da ta tehnologija pojeftini. Pa da lopta i pak ne bježe tom televizoru... DVD snimači Prejebenoskupo. Spojiš TV signal na kompjuter i što? Imaš DVD snimač. Obradiš snimku, odrežeš višak s početka i kraja, snimiš na DVD disk kako god želiš. Kartica koja omogućuje ulaz TV signala na kompjuter košta oko 300-400 kn za osnovne modele. DVD uređaj za kompjuter košta oko 200 kn i svi ga imaju. Ista stvar za muzičke linije. Više ih nitko pametan ne kupuje, glazba se sluša preko kompjutera. Je da su SVI kompjuterski zvučnici dosta loši, a oni koji su dobri su preskupi, ali ajde...ako slušaš mp3 kao većina ljudi, taj glazbeni format je ionako loš i ne zaslužuje dobre zvučnike. Samo bolje čuješ nedostatak kvalitete. Laptopi Lijepi su, mali, možeš ih nositi, sve pet. Ali mali broj ljudi ih stvarno treba. Zapravo su te stvarčice beskorisne bilo kome tko ne treba tijekom radnog dana, dok je negdje na terenu, pristupiti kompjuteru. Držati laptop kod kuće je glupost. Mali ekran, slab kompjuter, a za istu cijenu kao stolni kompjuter. Od nadogradnje ništa, laptopi nisu namijenjeni da bi unutra stavio npr. TV karticu. Zaključak - kako sve to spojiti? Kompjuter je kralj. Spojite TV karticu na njega, i tako dovedite TV signal (po mogućnosti onaj kabelski, od B.neta). Kupite veći monitor i koristite to kao televizor / kompjuter. I imate DVD snimač. Za one s osnovnim audiofilskim potrebama - kupite monitor s ugrađenim zvučnicima ili TV s priključkom za kompjuter. Uštedit ćete prostor. S dobrim kabelskim internetom skidajte filmove, programe i glazbu. YouTube sere u zadnje vrijeme, ali još uvijek možete naći mp3 glazbu na internetu koju god želite. Dovoljan je osnovni digitalni fotoaparat ako vam to uopće treba. Što se mobitela tiče - što jeftiniji, to bolji. Njegova funkcija su pozivi i SMS poruke, a za sve ostalo se ne može mjeriti s kompjuterom niti će ikad moći. Skupi mobiteli su samo igračka. Eto, po mom skromnom mišljenju, većina ljudi želi svu ovu tehnologiju, ali plati za sve te funkcije bar dvostruko skuplje od najjeftinije i najpametnije solucije. Meni je malo glupo da, kad biramo mobitel, biramo što taj mobitel može u okviru mogućnosti mobitela općenito, makar je to puno slabije od onoga što dobijete na kompjuteru ili digitalnom fotiću. Glupo mi je da se kupuje DVD snimač, ili, još gore, plaća MaxTV snimalica. Zbog čega ljudi to kupuju? Jer je praktično. Praktičnije je staviti CD u liniju, stisnuti 1 gumb, ili upaliti radio, nego uključivati kompjuter i odabirati program, pokrenuti ga, naći glazbu, postaviti playlistu. Praktičnije je upaliti TV nego pokretati program na kompjuteru, podesiti sve parametre slike da bude dobra, odabrati program s liste. Praktičnije je sve to raditi na 1 gumb nego klikati uokolo mišem. Ali treba biti svjestan da ta praktičnost košta, a da se u svim opisanim slučajevima radi o ZABAVI. Luksuz, znači. Zajebancija, igra, gubljenje vremena. Tko voli nek' izvoli. Po mom skromnom mišljenju, bolje je investirati u nešto konkretno. Zemljište, štednja, kladionica, burza, životno osiguranje, zdravija prehrana, investicijski fondovi, bolja škola za dijete, izlet za dijete. Ovo pišem zato jer mislim da je kod jednog dobrog broja obitelji baš potrošnja na zabavu razlika između napretka i ulaska u dugove. A i veća je zabava šetnja s psom po ovom snijegu koji je upravo pao, ako ćemo baš biti iskreni... |