Radio Purger
01.08.2008., petak
Stambena štednja
|
Nazvala me jedna banka, nije bitno koja jer sve posluju po istom principu, da budem "financijski savjetnik". Pa dobro, zašto ne otići pogledati o čemu se radi. Ionako uglavnom radim vikendima, a menadžerski posao preko tjedna mi i ne oduzima previše vremena ako se obavlja efikasno. Par telefonskih poziva i mailova na dan. Zašto odbiti moguću plaću od recimo 4000 Kn i odlazak na radno mjesto koje ima klimu i gdje je sve fino uređeno? Možda zato jer je posao prodavanje magle. Kao prvo, stambena štednja je beskorisna. Kamatna stopa je 3%, a inflacija nam je sad na stopi od oko 10%, što znači da se bilo kakvom štednjom (neulaganjem) gubi na vrijednosti novca. Stambena štednja je jedino korisna ako biste ionako držali novce u čarapi pa želite umjesto gubitka vrijednosti od 10% izgubiti samo 7%. Entropija je zajebana stvar, sve propada. Nakon isteka petogodišnje stambene štednje imate šansu uzeti stambeni kredit. Koji je, naravno, premali za kupnju stana. Možete kupiti manju kuću u okolici Zagreba osim ako niste doveli cijelu obitelj u stambenu štednju, u skupni ugovor. Za taj stambeni kredit vam treba hipoteka na nekretninu koja se kupuje, plus hipoteka na postojeću nekretninu ili jamac. Sve je isto. Stambena štednja samo neznatno smanjuje kamatnu stopu kredita. Svjetski i europski standardi koji kažu da je garancija za kredit samo nekretnina koju se kupuje ne postoje u Hrvatskoj. Zašto? Pa...treba nečime i garantirati za kamatu koja nakon 30 godina može iznositi i 70% vrijednosti nekretnine koju ste kupili. Ipak, zbog inflacije se u ovom trenutku isplati uzeti stambeni kredit u Hrvatskoj, kao i u onim zadnjim danima Jugoslavije, kad je inflacija bila 1000% i ljudi su masovno uzimali sve kredite jer bi im već nakon nekoliko mjeseci mjesečna rata bila u rangu cijene kruha. Ali, stambena štednja? Nema šanse. Navodno oko 50% ljudi u Austriji ima ugovor o stambenoj štednji. Sumnjam. U Hrvatskoj je taj postotak oko 20%. Objašnjenje? Zašto 80% ljudi NEMA stambenu štednju? "Nisu informirani". Možda je ipak razumnije objašnjenje da si 80% ljudi ne može priuštiti štednju bilo koje vrste jer sve mjesečne prihode potroše, a 20% ljudi je točno onaj postotak ljudi u Hrvatskoj koji žive normalno. Ne, dragi Hrvati, vi samo niste informirani. Imao sam više opcija. Mogao sam prihvatiti posao, i uskoro shvatiti da na "savjetovanje" dolaze obični ljudi s različitim sudbinama, koji traže način da isplivaju iz krize, i preporučiti im nešto što je loše za njih. Zaraditi mizernu proviziju na njihovoj nesreći, ili im stvarno savjetovati ono što je najbolje za njih (da se klone banaka, minusa i kredita) i raditi besplatno jer ne bih dobio nijednu proviziju. Nakon toga bih morao angažirati cijelu obitelj i sve prijatelje da možda kupe stambenu štednju, a zatim krenuti na nepoznate ljude i preko telefona ih pitati "Dobar dan, jeste li Vi informirani?". Druga opcija mi je bila da ostanem svoj, zadržim ovo malo dostojanstva koje se u Hrvatskoj može imati (ali je zato čvršće od dostojanstva građanina čije dostojanstvo nije pod stalnom prijetnjom), i uljudno odbijem posao. Jer sam ih pročitao. Ja jednostavno ne želim građanima Hrvatske uzimati kruh, makar bih mogao, i ne želim imati na savjesti baku i djeda koji unuku uzimaju stambenu štedionicu jer misle da je to dobro. Cijeli život se borim protiv onih koji građane Hrvatske smatraju ovcama, a sada da promijenim dres, izdignem se iznad ovčjeg prosjeka i počnem gledati svoje sugrađane kao ovce? Nema šanse. Makar umro od gladi, bar znam da od gladi neće umrijeti netko kome sam preporučio tu sjajnu stambenu štednju. Možda sam glup, možda nisam. Zajeban jesam sigurno. Bar za ova bezlična lica u banci. Vidiš čovjeka, a nije čovjek, kao nekakva slika na papiru. Onom običnom, najjeftinijem, bijelom... |