SARAJA AZRA

Jedanput sam razgovarala o strahovima sa prijateljicom koja je po struci psihijatrica, o strahu rekla je strah je osnovna i najinstinktivnija emocija, on je podloga i mnogim drugim emocijama - ima ga u ljutnji, u ljubomori, pa često i u tuzi i stidu, začudila sam se kad mi je rekla draga moja nema gorega straha od straha od samog straha,strahu od straha,
razmišlala sam kako to može biti kada se bojiš straha, čudna pozicija, bojiš se da se ne počneš bojati - - -čini se kao da nema ni izlaza ni kraja, .... i tako dok sam o tome razmišljala sjetim se rečenice iz evanđelja "vjera te tvoja spasila" bit će da je vjera to što nas može spasiti od tako velikog staha, zato je dobro imati vjere dragi moji blogerski prijatelji zlu ne trebalo

sjećam se zaista dobro iako je to bilo poodavno, padao je snijeg, spuštala se tiha noć na bijele krovove ulice, drveće, kuće sve bilo je pokriveno bijelim ogrtačem, baš kao u nekom filmu
imala sam nekih šesnaestak godina i pomislila sam - kada bi moj život bio film koja bi mu pjesma bila muzička podloga - tada sam se po prvi put upitala KOJA JE TO PJESMA MOG ŽIVOTA,
sjećam se baš tog trenutka, od tada do sada često sam si postavljala isto pitanje u raznim situacijama i raspoloženjima i evo nikako do sada nisam odabrala nijednu pjesmu koja bi to mogla biti , ponekad sam pomišljala, ali vrlo kratko da sam je pronašla, ali ipak je nemam za sada najbliža je odlazi cirkus Balašević,


Odlazi cirkus iz našeg malog grada
Širokim drumom što izlazi na most
Odlazi cirkus i ja se pitam sada:
Ko je domaćin, a ko je bio gost

Nestaje cirkus u širokoj ravnici
U kišnoj noći za njim se srebri trag
Odlazi fakir i artisti na žici
I tužni pajac što bio mi je drag

Da l' je sve bilo samo fol
Da l' je sve samo jeftin trik
Il' sve te maske kriju bol
I neki sasvim drugi lik

Pričaće deca o svetlima arene
Vežbaće krišom kod kuće neki štos
Ali već sutra, čim prodje neko vreme
Samo će retko pomišljati na to

Ostaće okrugli trag na mestu šatre
Tu gde se hrvao s tigrom hrabri Grk
I par plakata, na njima gutač vatre
Kome će klinci već nacrtati brk

Da l' je sve bilo samo fol
Da l' je sve samo jeftin trik
Il' sve te maske kriju bol
I neki sasvim drugi lik

Laku noć, dame i gospodo
Eto, i ova predstava je završena
Nadam se da ste uživali u njoj
Bilo je zadovoljstvo glupirati se za vas sve ove godine
Nadam se da ćemo se još videti u nekom drugom gradu
Na nekoj drugoj predstavi
U nekom drugom cirkusu

Odlazi cirkus iz našeg malog grada
Širokim drumom što izlazi na most
Odlazi cirkus i ja se pitam sada:
Ko je domaćin, a ko je bio gost

Odlazi cirkus, za sve je bolje tako
Mnogi su predstavu shvatili do sad
Nove pajace će masa naći lako
Jer drugi cirkus će doći u naš grad

Ma, sve je bilo samo fol
Sve je to samo jeftin trik
I sve te maske kriju bol
I neki sasvim drugi lik

Pa, ipak, laku noć, prijatno!

dragi moji, prije par dana, kod prijateljice na faceu gledala sam novo postavljene slike, mali gradić u srednjoj Bosni, Maglaj, ulice drveće i kuće sve slično a ipak nekako sasvim različito od slika ponešenih u pamćenju....pohranjenih u sjećanju kao da mi se ulica čini uža, a zgrade manje nego prije.................je li to doista tako ili je odmak vremena (ovih 18 proteklih godina) u mome sjećanju umanjio realne srazmjere .............pomislila sam na prvi mah možda sam ja odrasla u međuvremenu ali nisam barem fizički visoka sam isto kao i onog dana kada sam otišla, ali zato jesam se promijenila, bit će da ta promjena u meni utječe na to da različito vidim iste stvari....svejedno, što god da bilo ulice su i dalje lijepe kao i prije, a to što njima hode neki drugi koraci, i što se nečiji tuđi poljupci kradu po klupama ispod topola, neka to je život .....tako biti mora

Dragi moji možda Vam se čini da nije ali Vi ste ono što razmišljate, to Vi jeste, Vaša misao oblikuje osjećaj, a osjećaj je dokaz postojanja
možete biti bolji može Vam biti bolje probajte, nije preteško,
koriste svoj um kao ogledalo
jer ogledalo ništa ne prisvaja i ništa ne odbija, sve prihvaća, ali ništa ne zadržava "otvorite" svoj um i ne težite savršenstvu jer nitko nije savršen,
a potreba da budemo savršeni samo nam je ogroman teret koji nas odvlači od sreće i želim Vam da u ovoj novoj koračate sa što manje tereta

Sretna Nova

Dragi moji Sretna Vam Nova 2011 godina
evo kao i uvijek do sada došla nam je Nova da postane ova - godina iz dana u dan sasvim obična a ipak neponovljiva, odbrojavamo kraj stare i veselimo se tom trenutku smjene godina 10.,9., 8.,....3., 2.,, 1 slijede čestitanja i poljupci
ljudi prilaze jedni drugima, pružaju ruke, daruju osmjehe i onda sutra kad svane jutro nažalost često prolaze jedni mimo drugih bez pozdrava, ......
želim Vam dragi moji što više iskrenih i dragih ljudi oko Vas i još mnogo sretnih nadolazećih godina