I meni se slično događa kada odem u rodni grad...doduše nedostaju neke zgrade, neke su novonikle, ali svejedno...Pričam mališima : tu je nekada bilo/a...Zbog nekih nikada obnovljenih ili srušenih žalim, a zbog nekih i ne...Život ide dalje, a mi smo tu...nekada potrčimo pa imamo osjećaj da nas nitko ne prati, a ponekad kaskamo, vučemo se i čini nam se da nigdje ne stižemo/nećemo stići... Pozdrav s juga!
10.01.2011. (12:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ti si već odavno bodulka. Meni rodni grad nije baš daleko i mogao bih češće otići ali je me jednostavno ništa više ne vuče tamo.Sa drugom popijem kafu i to je to.
10.01.2011. (14:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
S vremenom i perspektive se mijenjaju, a možda naša sjećanja sve to nekako uvelićaju? Na kraju krajeva to je najmanje bitno kad još uvijek možeš vidjeti one iste kuće i ulice na istom mjestu gdje su uvijek i bile.Šteta što ne možemo i iste ljude na tim mjestima pronaći.
10.01.2011. (15:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Baš tako - ljubabvi ostaju; život ide dalje!!!! Srdačan pozdrav, uz zahvalju na lijepim ćeljama kod mene; i tebi i svima Tvojima želim sve najljepše u Novoj 2011! Pusa, pozdrav od Luki+Goldie
11.01.2011. (12:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
šašava mamica
I meni se slično događa kada odem u rodni grad...doduše nedostaju neke zgrade, neke su novonikle, ali svejedno...Pričam mališima : tu je nekada bilo/a...Zbog nekih nikada obnovljenih ili srušenih žalim, a zbog nekih i ne...Život ide dalje, a mi smo tu...nekada potrčimo pa imamo osjećaj da nas nitko ne prati, a ponekad kaskamo, vučemo se i čini nam se da nigdje ne stižemo/nećemo stići...
Pozdrav s juga!
10.01.2011. (12:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mudenburger
Ti si već odavno bodulka.
Meni rodni grad nije baš daleko i mogao bih češće otići ali je me jednostavno ništa više ne vuče tamo.Sa drugom popijem kafu i to je to.
10.01.2011. (14:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
seoska idila
uvijek nam u sjećanju ostaju samo velike stvari (velike kuće, veliki prostori), a kad tamo - mi odrastemo, a svijet se nekako stisne...
ili se varam?
10.01.2011. (14:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna
S vremenom i perspektive se mijenjaju, a možda naša sjećanja sve to nekako uvelićaju?
Na kraju krajeva to je najmanje bitno kad još uvijek možeš vidjeti one iste kuće i ulice na istom mjestu gdje su uvijek i bile.Šteta što ne možemo i iste ljude na tim mjestima pronaći.
10.01.2011. (15:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Baš tako - ljubabvi ostaju; život ide dalje!!!! Srdačan pozdrav, uz zahvalju na lijepim ćeljama kod mene; i tebi i svima Tvojima želim sve najljepše u Novoj 2011!
Pusa, pozdrav od Luki+Goldie
11.01.2011. (12:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Hvala ti za enesa - slažem se; poseban je! Pozdrav od Luki+Goldie
12.01.2011. (14:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...