SARAJA AZRA

jučer sam kupila djeci Djeda Božićnjaka u staklenoj kugli koja se navija, kad ga naviješ on se okreće i svira božićnu pjesmu, kugla je unutar žica oblika starog fenjera i može se okačiti da visi...........
i svijetli, cijelo popodne jučer, djeca i ja, malo manje muž navijali smo Djed Božićnjaka, svirao je svirao...svirao i uvijek kada bi ga navinula kao vremeplov prenesao bi me i vratio u dane mog djetinjstva, kod mog sad pokojnog djeda u Zenicu, sjećam se kao da je to bilo jučer on i ja navijali smo malu balerinu koja se vrtila u krug i svirala i iako Djed Božićnjak uopće ne sliči na balerinu kada god bi krenuli zvuci u mojim očima okretala se mala balerina i ja sam bila mala unuka obasjana njegovim osmijehom i zagrljena njegovim velikim i jakim rukama............i tada i sada i uvijek biti će tako

Bili smo prekjučer suprug i ja
na vjenčanju suprugova rođaka,
svi veseli, zaista sretan zajednički p o č e t a k
dragi moji i Vaš i moj i njihov život sastoji se od bezbroj novih početaka.....početak svakoga novoga dana kraj je jedne noći i koliko god noć bila mračna ne traje, na ovom svijetu, zauvijek.

Dragi moji nemojte nikada zaboraviti da ste Vi duhovno biće, imate svoju duševnu dušu, to je ono nešto tajanstveno i beskrajno što smo svi dobili u trenutku stvaranja našeg života i što po svemu sudeći nije jednako s Vašim tijelom koje se rodilo da raste živi i umre. U tom smrtnom i prolaznom tijelu negdje duboko u nama samima prebiva naša duševna duša ona je nit koja nas spaja s nebom i prije rođenja i poslije smrti. Jačajte svoju duševnu dušu i vjerujte u nju i vidjeti će te ljepše boja, osjetiti ugodnije mirise. Sabranost i svijest dobra liječi, hrani i jača Vašu duhovnu dušu, a nju valja njegovati radi života u nama.....

ovaj post želim posvetiti Vilsonovom šetalištu ili Aleji uzdaha................
za mene osobno to je mjesto kojem se u duhu vraćam, uvijek kad mi je teško,....u mislima prošećem Vilsonovom i gle čuda, kao rukom odnešene zacijeljuju rane, jača snaga duha i znam da mogu ....da hoću, vjerujem

"Vilsonovo šetalište" zove se po 28. predsjedniku SAD - Tomasu Vudrovu Vilsonu koji je 1917. godine objavio rat Njemačkoj, a time i naznačio kraj moćne Austro-Ugarske carevine. Ovaj naziv će od 1941-1945 biti preinačen u “Musolinijevo šetalište”. Naravno, odmah po padu fašisticke ideologije ulica će se još jednom nazvati Vilsonovom. Iznova 1960. godine, ponovo se mijenja ime ovaj put u Omladinsko šetalište. Na koncu, po treći put, ova aleja postaje Vilsonovo šetalište.
Ono je oduvijek i uprkos svemu, sadržavalo samo koncentrat naših ljubavi - promašenih i onih vječitih. Lipe su bujale i visoko narastale od naših emocija. Ovo šetalište zapravo ima mali povijesni značaj ali zato ima ogroman sentimentalni Tu je, pokraj Miljacke, začeto na hiljade (tisuće) ljubavi. Zakazano milijun sastanaka. Podjeljena milijarda poljubaca. A lipe su rasle od uzdaha i nježnih riječi. Tako je to oduvjek bilo. Oko novog naziva Vilsonovog šetališta, bez i jednog glasa protiv, složili su se babe i djede,mame i tate, sinovi i kćeri sarajevske...Aleja uzdaha

dragi moji fizički sam daleko od grobova dragih mojih preminulih, ali vjerujem da u prostoru duha ne postoje vrijeme i mjesto postoji samo ljubav ljubim Vas

pokoj vječni daruj gospodine i svjetlost im vječna svijetlila
kako njima tako i svima i SVIM SVETIM
kako sada tako navijeke
amen