SARAJA AZRA

ZA facebook

Dragi moji, ne znam za Vas ali meni je facebook donio mnoga veselja, jedna sam od onih raseljenih radi rata kojih ima na tisuće ovdje a u svijetu i na milijune, i to oni koji se nikad neće vratiti u mjesto izbjega jer život naprosto ne čeka na nikakav povratak, život teče i sa sobom donosi nove događaje i ljude ti proživljeni događaju nas za deset godina toliko zapravo vežu za tu novu sredinu, sredinu u kojoj jeste, da više nije sasvim jasno da li se uopće i želite vratiti, ....meni je zaista jedno od težih pitanja koji grad više volim Sarajevo ili Rijeku,....volim ih oba na različite načine ako je Sarajevo grad mojih "prvih" studentskih dana i ako je Sarajevo grad moje prve mladosti ali Rijeka je grad u kojem sam završila studij i grad u kojem sam na svijet donijela svoju djecu ....pa sad Vi meni recite - ako znate koji grad ja mogu ili trebam više voljeti......meni je facebook mjesto susreta sa mojim prijateljima iz djetinjstva, mnogi su me pronašli evo jedno meni vrlo drago javljanje od jučer

Draga moja D.......nice, nemaš pojma koliko mi je drago što sam Te pronašla.Trenutno sam na poslu-apoteka (stalno ulaze i izlaze)pa ne mogu se skoncentrisati na pisanje.Javljam se i opširnije ću Ti pisati o svemu,čim ugrabim malo vremena.Ljubim TE!!!!!!!!

to Vam je moja Selma prijateljica iz osnovne škole sjedile smo u klupi, jedinica je kao i ja, nekoliko godina bile smo si najbolje prijateljice, neću Vam staviti pismo njezino i moje koje iza ovog javljanja slijede jer su isuviše osobne naravi, ali od jučer pa sve dok ima ovog dragog mi internet svijeta ostati ćemo sasvm sigurno u vezi i to ne samo ona i ja nego i mnogi drugi meni nekada izuzetno važni ljudi za koje volim znati barem jesu li živi.......tako da ja uvijek baš zato i radi toga svoj glas ZA facebook dajem

postoji jedna mudra izreka koja kaže
"Dok čovjek traži mudrost, dotle zaslužuje naziv mudraca; čim uobrazi da je posrkao svu mudrost, odmah postaje budala."
Voltaire
za one koji me dovoljno ne poznaju želim napisati da ja želim upućivati na puteve koji vode u mudrost ali ne mislim da sam na tom putu odmakla dalje od bilo kog od Vas, ovo ponavljam na blogu često, barem jednom u pola godine, ispričavam se ako se nekomu ponavljam ali za sve one koji me ne čitaju dugo mislim da ovo trebaju znati ......jer ne bih htjela ispasti budala......dragi moji

dragi moji jednom sam pročitala da "ono što hoće, mudar čovjek to traži u sebi, a prost čovjek to traži kod drugih." i to je istina
nikada nemojte misliti da su za Vašu sreću il nesreću neki drugi ljudi krivi jer NISU i koliko god da ste Vi u to uvjereni ne mogu ni biti jer svi Vaši odgovori i izlazi kriju se samo u Vama
kada Vam je teško sjetite se da
"Onaj ko poznaje druge ljude je mudar, onaj ko poznaje samog sebe je prosvjetljen, onaj ko može pobjediti druge je jak, ali samo onaj ko je pobjedio samog sebe je svemoćan."

ljepši život

Dragi moji nedavno na jednom natječaju jedna studena mene je u komentarima opisala kao blagoglagoljivu i priprosta uma
žao mi je kad ljudi ne znaju razliku između JEDNOSTAVNOSTI koja je opis mudrosti i PRIPROSTOSTI koja je odraz neukosti nije mi uopće stalo do mišljenja ljudi koji ne razlikuju ta dva pojma nego time sam ponukana napisati ...opet jednostavno....jer zaista mislim da je tako najbolje o želji za ljepšim životom
Svi mi negdje duboko u sebi osjećamo da je moguć ljepši život na ovom blogu uvijek iznova pokušavam prići što bliže tomu osjećaju i znajte da
što god više netko žudi za gomilanjem stvari, to je vjerojatnije da žudi za vlastitim osjećajima, koje potiskuje. Nije lako prepoznati što se događa i izaći iz tog kruga, ako sam ikada ikome barem mrvicu pomogla da se približi sreći bit će mi silno drago, a ako me neki smatraju kao blagoglagoljivu i priprostu tad mi ih je silno žao jer toliko toga bi mogli ali NEĆE jer neće i ne znaju kako

dragi moji nisko samopoštovanje izvorište je mnogim tegobama ali isto tako trebali bi osvijestiti da je vrlo visoko samopoštovanje zapravo problem baš kao i nisko samopoštovanje.
visoko samopoštovanje je vrlo daleko od sreće pa bismo zato morali biti otvoreniji umjerenosti.
Imati samo san ipak nije dovoljno dobro, posebno ako je to san o vlastitoj veličini koji će ignorirati sve dokaze u suprotno - svijet nam zapravo ne duguje ništa i dobre stvari neće doći samo zato jer to žarko želimo, ali one se mogu dogoditi kad to žarko želimo i uz to se trudimo i idemo u pravom smjeru koji možda i krivuda.

Nisam previše na ovom blogu pisala o mojoj djeci, iako su mi važni jednako kao i ja sama, moje je mišljenje da je dobar roditelj samo onaj koji je izgradio sebe i samo takav može pružiti podršku razumijevanje i ljubav.....ono što oni slino trebaju da bi odrasli u DOBRE ljude
pročitala sam Vam ja svu silu knjiga koje govore o odrastanju i odgoju, koje nude načine i otvaraju puteve iz svega toga želim izdvojiti nešto iako kratko i naoko nevažno ali po meni SILNO BITNO i nešto bez čega ne može izaći na dobro, vrlo jednostavno ali prečesto od strane mnogih roditelja neprimjenjeno namjerno il slučajno nije ni važno a to je dragi moji slijedeće
Izbjegavajte djetetu olakšavati život u smislu vanjskih zadataka. Čim ono postane za nešto sposobno – hranjenje, oblačenje, samostalan odlazak u školu... nemojte to činiti umjesto njega osim u iznimnim slučajevima. Ono što je bitno je emocionalna podrška i prihvaćanje, izostanak verbalne ili neverbalne kritike osim ako je nužna. Olakšat ćete život i djetetu i sebi – djetetu dugoročno, a sebi i kratkoročno i dugoročno.

Rijetki su ljudi moje generacije (sedamdesete) koji se ne sjećaju stihova....čuperak kose obično nose,......... taj Antićev "Plavi čuperak" dio je mog djetinjatva, dio odrastanja, dio mene
napisao je on još brojne stihove ali izdvajam kao meni najdraži

Ne sanjamo svi jednako
i to nikom ne smeta.
A zašto svima smetamo
kad smo drugačije budni?
(Miroslav Antić )

mnogo puta sam ga se prisjetila kada je moja budnost bila drugačija od drugih i uvijek mi je pomogao da se prisjetim da sanjamo različito jer rođeni smo da budemo svoji....jedinstveni kada smo budni i nadam se DOBRI

moj stariji sin upravo završava svoj prvi razred, naučio je čitati i pisati zbrajati i oduzimati, a što je za mene jako važno počeo je zaključivati doduše ti njegovi zaključci su odraz njegove dobi, spoznaja i mogućnosti ali su ipak zaključci do kojih da bi došao mora uključiti cijeli misaoni proces, mišljenja sam da to je za daljnji njegov život jako važno, koristiti glavu reklo bi se jer obrazovanje se ne sastoji od toga koliko ste zapamtili ili koliko znate već se sastoji od toga da razlikujete koliko znate, a koliko ne....................

Sretala sam u svom životu brojne "izobražene ali uobražene " ljude i ne mislim da su baš "pokupili svu pamet ovog svijeta - upravo suprotno" - pamet je apstraktna kategorija (logičan proces donošenja zaključaka iz poznatih činjenica) nekima i odveć apstraktna da bi je dohvatili a onima koji mogu ona je jednostavna i u jednostavnosti krije se pamet ne u kompliciranosti..... a znanje nikada ne zahtijeva da je Vaša jedino točna jer se svaka teorija potvrđuje i izuzecima, a tako i život dragi moji, svi oni koji žive u uvjerenju da su u pravu najčešće su u krivu jer nisu naučili razlikovati ono što jest i što nije, ono što treba od onog što ne treba,
ne mislim ni ja da sam nešto jako pametna, mene je život naučio razlikovati koliko znam, a koliko ne znam i što više znate toliko ste više svjesni da još više toga ne znate.......dragi moji

komentari u lošoj vjeri (male fidei)

dragi moji na jednom nazovimo ga natjecanju u pisanju priče i jednu svoju sam napisala onako "iz šale" bez očekivanje, samo da jesam
isčitavajući priče i pripadajuće im komentare čini mi se prečesto ovdje na ovim prostorima kao da odvoje se dva "tabora" tamo i Vamo lijevo i desno gore i dolje svejedno je na koji način se dijele ali se dijele ja sam kao i uvijek pokušala zadržati o d m a k od toga ali ne mogu a da ne primjetim kako je to nesuvislo i čudno i zato se ovdje na to i osvrćem
ljudi pišu što ih je volja, kako ih je volja i zato jer to žele, pa valja poštivati svačiji uradak jer ako ne cijeniš druge to govori o tebi a ne o njima.......tako da pisanje mora biti područje slobode ljudi koji to ne shvaćaju trebali bi zaista potražiti neki drugi hobi
mislim da poslije 424 posta i tri godine blogovanja mogu to reći, mnogo sam dragih blogerskih duša izgubila radi komentara u lošoj vjeri, samo su u tišini otišli neželjevši više biti biti dio toga, svedočila sam i raznim napadima loših komentatora na pojedine blogere pa i sama doduše vrlo rijetko imala takvih, ali zaista mislim da bi se svi trebali potruditi VIŠE komentirati konstruktivno i afirmativno ili nikako ne u lošoj vjeri jer svađe nikada i nikomu nisu donijele ništa dobro......