Nisam previše na ovom blogu pisala o mojoj djeci, iako su mi važni jednako kao i ja sama, moje je mišljenje da je dobar roditelj samo onaj koji je izgradio sebe i samo takav može pružiti podršku razumijevanje i ljubav.....ono što oni slino trebaju da bi odrasli u DOBRE ljude
pročitala sam Vam ja svu silu knjiga koje govore o odrastanju i odgoju, koje nude načine i otvaraju puteve iz svega toga želim izdvojiti nešto iako kratko i naoko nevažno ali po meni SILNO BITNO i nešto bez čega ne može izaći na dobro, vrlo jednostavno ali prečesto od strane mnogih roditelja neprimjenjeno namjerno il slučajno nije ni važno a to je dragi moji slijedeće
Izbjegavajte djetetu olakšavati život u smislu vanjskih zadataka. Čim ono postane za nešto sposobno – hranjenje, oblačenje, samostalan odlazak u školu... nemojte to činiti umjesto njega osim u iznimnim slučajevima. Ono što je bitno je emocionalna podrška i prihvaćanje, izostanak verbalne ili neverbalne kritike osim ako je nužna. Olakšat ćete život i djetetu i sebi – djetetu dugoročno, a sebi i kratkoročno i dugoročno.
Post je objavljen 16.06.2010. u 06:34 sati.