SARAJA AZRA

četvrtak, 09.10.2008.

Ova je pjesma dotakla dane moga odrastanja,.. slušala sam je, slušala..bezbroj puta i kad god da je čujem..kako je Rade izgovara....ožive u meni slike, lica i spomeni tih minulih dana....bilo je lijepih i onih tužnih događanja koje sam uz tu pjesmu odživljavala...prve ljubavne tajne razočaranja i slutnje...i ne znam kako i radi čega ali uvijek je ta pjesma...iako njen tekst zapravo uopće ne opisuje neko moje sjećanje, a nije ni tada posebno mi bila draga.....valjda je to baš radi ta dva iznimna umjetnika koje cijenim


Rade Šerbedžija - Ne daj se Ines

(Napisao Arsen Dedić)


Ne daj se Ines,ne daj se godinama moja Ines.
Drukcijim pokretima i navikama,
jer jos ti je soba topla, prijatan raspored
i rijetki predmeti...
Imala si vise ukusa od mene
tvoja soba... divota
Gazdarica ti je u bolnici
uvjek si se razlikovala
po boji papira svojih pisama,po poklonima,
pratila me sljedeceg jutra oko 9 do stanice
i rusi se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
kao list niz jednu Beogradsku padinu.
U vecernjem sam odijelu, i opkoljen pogledima
Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines.
Dugo je pripremano nase poznanstvo
i onda slucajno uz vrucu rakiju i sa svega nekoliko recenica lose prekrivena zelja
tvoj je nacin gospodje i obrazi seljanke
prostakuso i plemkinjo moja...
A tvoje grudi, krevet i moja soba objesena u zraku kao narandza, kao narandzasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
proletirskih brigada trideset i devet
kod Krkovic.
Pokisla ulica od prozora dalje
i sum predvecernjih tramvaja...
Lijepi trenutci nostalgije,ljubavi i siromastva,
Upotreba zajednicke kupaonice
i molim vas ako me tko trazi...
Ne daj se ines
Evo me ustajem tek da okrenem plocu
dali je to nepristojno u ovakvom casu, Mozart, Requiem, Agnus Dei,
Meni je ipak najdrazi pocetak...
raspolazem s jos milion njeznih i bezobraznih trenutaka nase mladosti,
koja nas provlastitim ocima
vara, krade i napusta,
Ne daj se Ines.
Poderi pozivnicu,
otkazi veceru,prevari muza odlazeci da se pocesljas u nekom boljem hotelu...
Dodirni me ispod stola koljenom,
generacijo moja, ljubavnice.
Znam da ce jos biti mladoti,ali ne vise ovakve u prosjeku tisucu devetsto trideset osma,ja necu imati skim ostati mlad,ako svi ostarite,i ta ce mi mladost tesko past,a bit ce ipak da ste vi u pravu jer sam sam na ovoj obali koju ste napustili i predali bezvoljno A ponovo pocinje kisa,kao sto vec
kisni listopad,na otocima more od olova
i nebo od borova,udaljeni glasovi koji se mjesaju glas majke, prijatelja, kceri , ljubavnice, roda, brata ...
Na brzinu pokupljeno rublje pred kisu
i nestale svjetlastom bjelinom , jos malo setnje uz more i gotovo
Ne daj se Ines..

- 06:30 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (5)
Listopad 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (1)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Listopad 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (1)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (7)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (7)
Svibanj 2012 (4)
Travanj 2012 (6)
Ožujak 2012 (7)
Veljača 2012 (4)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (4)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (4)
Srpanj 2011 (4)

  • KVANTNA PSIHOLOGIJA ........o svemu pomalo i o tebi ako te zanima....


    ......sve je i svi smo, u kretanju i u svijetu koji se kreće, a sve što se kreće, kreće se ka vlastitoj potpunosti...Hasan Hasanzade Amoli

  • Čini se, meni je suđeno da živim sanjajući. Životu koji sav je od sna smrt ne može nauditi. (Manuel Altolaguire) klikni na: Prostor duha















     














     





















     

  • Ex Ponto

    ...........................................................
    život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo.
    ..........................................................
    - šta si vidio u ljetni dan, sine moj? Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vječno, a čovjek slab i kratkovjek. -
    .........................................................
    Vidio sam da je ovaj život stvar mučna koja se sastoji u nepravilnoj izmjeni grijeha i nesreće, da živjeti znači slagati varku na varku.
    - Hoćes da usneš, sine moj?
    Ne, oče, idem da živim.

    Ivo Andrić




    Pozdrav s otoka
    Saraja Azra








  • Image Hosted by ImageShack.us