SARAJA AZRA

naša soba

prije više od dvije godine dijelile smo sobu na odjelu KBC.
bile smo skupa 11 dana prije i osam poslije poroda ali to poslije ne u istoj sobi...
i još i danas se čujemo iako smo se samo dva puta odtada srele moja S i ja .....prošlo ih je više kroz našu sobu ali nas dvije smo se jednostavno pronašle.... posebni su bili ti dani isčekivanja....dugi i jednaki...nas dvije smo jedna u drugoj tražile i našle utjehu i zamjenu za sve što smo ostavile doma.....a bile smo tako same .....i jedna drugu smo bodrile u dobrom zaboravljajući slutnje i strah uz smijeh i priču.......i možda je čudno ali ona ima u meni prijateljicu unatoč tomu što se ne viđamo često ...i usprkos tomu da se možda i nećemo viđati ona je meni draga i posebna i tako će i biti...a kada sam opet završila u bolnici godinu dana kasnije iako i nije ništa bilo strašno i bila samo dva dana u bolnici došla je meni moja S u posjetu i kazao je meni tada muž pa svaka čast tvojoj S došla je i bila uz tebe ..došla je a nije morala a ja sam znala da će moja S meni doći i nisam se prevarila ...jer neke se stvari ćute ... neki nas događaji zbliže...lijepe se stvari događaju ...samo treba u dobro vjerovati dragi moji.